No glasovi razuma nisu poslušani. Slike nasilja i govora mržnje iz Vukovara i cijele Hrvatske otišle su u svijet.

Demonstranti u Vukovaru, okupljeni oko Stožera za obranu hrvatskog Vukovara, u ponedjeljak 2. rujna su čekićima i rukama razbili i skinuli četiri ploče s dvojezičnim natpisima s državnih institucija koje su bile postavljene tog jutra. U naguravanju je nekoliko osoba zadobilo ogrebotine. Iracionalan otpor ćirilici, zapisao je jedan hrvatski novinar, proizveo je stvarnu pobunu.

No,ovaj problem već je kulminirao još početkom godine, kada je zaključeno da u Hrvatskoj, prema rezultatima posljednjeg popisa, u 24 općine i grada broj pripadnika srpske manjine prelazi trećinu te zaključeno da će moći ostvariti zakonsko pravo na upotrebu svog jezika i pisma. Očekivano, najviše je negodovanja bila u Vukovaru, gradu u kojem je stradalo 2.000 hrvatskih civila, 700 branitelja, još 260 ranjenika ubijeno je na Ovčari kod Vukovara, a skoro 370 osoba se vode kao nestale.

Iako je hrvatski premijer Zoran Milanović nedvosmisleno poručio da neće odustati od provođenja zakona, da je rat završen prije 20 godina i da to mora biti prihvaćeno, mnogi tvrde da su ratne rane još svježe, jer 'pravda ovdje nije zadovoljena'.

Uslijedile su tenzije i prvi prosvjedi. Početkom veljače u Vukovaru je protiv dvojezičnosti prosvjedovalo 20 tisuća ljudi iz cijele Hrvatske.

Na centralnom zagrebačkom trgu i početkom travnja ove godine prosvjedovalo je između 20 i 25 tisuća ljudi. Zatraženo je da se donese odluka o odgodi primjene dvojezičnosti u Vukovaru, a od Hrvatskog sabora izglasavanje moratorija od 20 godina na primjenu dvojezičnosti u tom gradu. U suprotnom, postavljanju dvojezičnih ploča će se, kako su tada poručili – žestoko oduprijeti, što se ovih dana i obistinilo.

'Ćirilica je u Vukovaru 1991. godine počinila etnocid, kulturocid i genocid, a da za te zločine ćirilica još nije odgovarala', kazao je 19. siječnja ove godine predsjednik Udruge ratnika hrvatskog obrambenog rata Petar Janjić, aludirajući na agresiju na Hrvatsku i užasne zločine počinjene u Vukovaru.

U međuvremenu nasilje potaknuto prosvjedima protiv ćirilice se iz Vukovara proširilo diljem Hrvatske.

'Požar se brzo širi... Proteklih dana imali smo vrlo oštre, grube grafite u Dubrovniku, poruke na pravoslavnim crkvama u Zadru i Zagrebu, u četvrtak ujutro je naš službeni auto razbijen, na vjetrobransko staklo mi je bačena cigla, predsjednik naše stranke Stanimirović je napadnut, došlo je do eksplozije u prostorijama Vijeća srpske nacionalne manjine u Splitu. Očito je ovakvi događaji rezultiraju daljnjim napadima bilo oštrim verbalnim, bio čak i fizičkim', govori za Agenciju Anadolija (AA) zamjenik predsjednika Srpskog narodnog vijeća (SNV) Saša Milošević

Na drugoj strani, posljednji događaji su proteklih dana dodatno podigli sigurnosne zahtjeve i uoči uzvratne kvalifikacijske nogometne utakmice Srbija – Hrvatska koja će se, uz osiguranje 4.000 pripadnika snaga reda, večeras odigrati na Marakani u Beogradu. Mnogi se boje da bi nasilje moglo eskalirati.

Saša Milošević se nada da će se sve to zaustaviti.

'Vjerujem da ta moja nada nije neosnovana. Praksa, bolna praksa, bolna iskustva nas uče da to može ići i dalje, što je dosta razočaravajuće. Tako je lako srušiti sve te stvari kao što su tolerancija i pomirenje, građenje nečeg novog. U momentu se sve to može urušiti, mnogo teže je graditi', govori Milošević, žaleći se da nedostaje nedvosmislena osuda nasilja pojedinih hrvatskih ustanova.

Međutim predsjednik Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost Hrvatskog sabora, bivši šef hrvatske obavještajne službe (HIS) i sin bivšeg hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, Miroslav Tuđman kazao je u razgovoru za Agenciju Anadoliju (AA) da je 'Vukovar sam po sebi zakon'.

'Predsjednik Vlade (Zoran Milanović, op.a.) govori kako treba provoditi zakon i kako je rat završen, a činjenica jest da je u Vukovaru i okolici pobijeno 3.000 ljudi koji nisu doživjeli pravdu. Velikom broju ljudi ne znaju se ni grobovi. Prema tome, za njihove roditelje i familije rat nije završen, dok ih ne pronađu - ti ljudi nisu doživjeli pravdu. Prema tomu, ako pravda nije zadovoljena u osudi za agresiju i zločine, a traži se provođenje zakona, to znači da se želi nametati jednostrana pravda. Jedne se zakone želi provoditi, a druge ne', govori Tuđman za AA.

Ugledni hrvatski novinar Drago Hedl tvrdi da se radi o iracionalnom strahu od ćirilice.

'Ćirilica nije nekakav simbol koji bi trebao biti crvena krpa onima koji smatraju da Vukovar na taj način gubi na svom hrvatskom identitetu. Mislim da je neobično to da 20 godina nakon rata netko lupa ploču na kojem je ćirilični napis iznad kojeg je latinični napis i grb Hrvatske! Ljudi očito ne shvaćaju da je Hrvatska svojim grbom i svojim latiničnim pismom pokazala da je država u kojoj Srbi u svom pismu imaju jednaka prava kao hrvatski građani. To je osnovni nesporazum. Mislim da je nesporazum u tome što oni koji razbijaju te ploče misle da na taj način čine dobro Hrvatskoj, a zapravo je prikazuju kao zemlju u kojoj zakoni ništa ne znače, u kojoj su zakoni demokratski ukaz da bi se nekome pokazali, a da to ne može jer nama se to ne sviđa', priča sugovornik AA.

Miroslav Tuđman međutim smatra da je najrealnije da se ispune braniteljski zahtjevi i da se 'Vukovar proglasi gradom posebnog pijeteta' te da se dvojezični natpisi na institucijama ne uvode dok se ne steknu uvjeti.

'Dok se ne steknu uvjeti, dok Srbi u Vukovaru ne prestanu vikati: 'Ovo je Srbija', već počnu sudjelovati u Koloni sjećanja i na drugi način odavati poštovanje prema svim tim žrtvama, mislim da je najbolje rješenje da se Vukovar proglasi gradom posebnog pijeteta. Ovdje očigledno ima dvostrukih kriterija i pravde. Temeljna pravda nije zadovoljena ovdje. Nema osude zločina u Vukovaru. Nema suradnje pripadnika pobunjenih postrojbi u istragama u pogledu masovnih grobnica i pronalaženju poginulih civila i branitelja. Ovo mora biti dvosmjerni, a ne jednosmjerni proces', konstatira Tuđman.

Ali Saša Milošević kaže da je srpska zajednica u Hrvatskoj pokazala visok stupanj razumijevanja situacije toleriranjem nemogućnosti korištenja svojih prava.

'Nikada s naše strane nisu dolazili neki oštri, kruti, ultimativni zahtjevi. Tako smo se ponašali i u ovoj situaciji', komentira on.

Razočaran je međutim Europskom unijom (EU), jer je stav njihovih predstavnika bio da je poštivanje prava manjinskih zajednica temelj Europe. To se, veli, u Hrvatskoj ni u zamecima ne poštuje, ali to Bruxelles ne interesira posebno.

'Zadovoljni smo i pozdravljamo jasnoću i rezolutnost premijera Milanovića. Neki drugi akcenti iz Vlade za nas su zabrinjavajući. Mislim na izjavu ministra Freda Matića da Srbi nisu prihvatili ruku. Išli smo s vrlo blagim, vrlo odmjerenim, umirujućim, tolerantnim izjavama, tako ćemo i nastaviti, ali nema sumnje da je ovo unijelo izvjestan novi nespokoj među naše pripadnike, ne samo na našem području', ocijenio je.

Drago Hedl se nada da se 'nešto radikalnije neće dogoditi'.

'Vjerujem da će svi ipak shvatiti situaciju u kojoj se država nalazi. Hrvatska mora provoditi svoje zakone, jer ako to ne radi, onda je upitana njena vjerodostojnost. Vjerujem da će se stvari stišati. Na koji način, u ovom trenutku je teško reći. Mislim da će se nekakav kompromis tu postići i da će to ipak shvatiti oni koji su bili najžešći protivnici uvođenja dvojezičnih napisa u Vukovaru. To nije nikakva hrvatska slabost, već velika hrvatska predanost kojom se ona legitimira prema Europi i svijetu kao članica EU-a u kojoj se poštuju prava nacionalnih manjina. Nije problem ako se u gradu u kojem većinski žive Hrvati pojavljuju napisi na ćirilici. To govori o tome da priznamo i shvaćamo tu manjinu kao bogatstvo, a ne teret', rekao je Hedl, naglašavajući da je Hrvatska pokazala odlučnost da provede svoje zakone i da nije bilo uzmaka.

Govor mržnje i napadi

Milošević međutim kaže da nije u pitanju samo porast govora mržnje i etnički motiviranih incidenata.

'Nije to jedino što govori o pogoršanom položaju Srba u Hrvatskoj. Imamo probleme s participacijom i diskriminacijom u zapošljavaju, a neke obaveze se zanemaruju, poput stambenog zbrinjavanja izbjeglica, iako je to bio jedan od važnih uvjeta za ulazak Hrvatske u EU', konstatirao je Milošević.