Valušekovo otvoreno pismo prenosimo u cijelosti i bez izmjena:

U Novom listu od 29. studenog 2019., u članku novinara Damira Cupaća u kome izvješćuje o sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke, citiran je i gradonačelnik Vojko Obersnel: Eto, stjecajem okolnosti Titov brod obnavljat će se u Titovom brodogradilištu u Kraljevici, a ugovor će biti potpisan 29. studenoga, a što se nekada slavilo kao Dan republike. Neki će se tome veseliti, a neki će se ugristi za rep',

Sljedećeg dana, u Novom listu, isti gradonačelnik izjavljuje: 'Ima puno simbolike u tome što se ugovor potpisuje danas (29. studenog, op. aut.), u Kraljevici, koja ima dugu brodograđevnu tradiciju i jedno vrijeme je ovo brodogradilište bilo Titovo brodogradilište. Logično je da bude baš ovdje obnovljen'

Ne znam zna li gradonačelnik da se brodogradilište Dalmonta u Kraljevici već dugo ne zove Titovo, kao i da se Dan republike (Jugoslavije) u Hrvatskoj već poodavno ne obilježava, pa čak ni simbolički. Ako Obersnel to ne zna, vjerojatno zna (iako je ta informacija u našim medijima prošla gotovo nezapaženo) da je Europski parlament usvojio 19. rujna 2019. rezoluciju naziva ''Važnost europskog sjećanja za budućnost Europe'', kojom je osudio i izjednačio nacističke i komunističke zločine kao i zločine svih ostalih režima. U njoj se između ostaloga podsjeća kako su ''nacistički i komunistički režimi provodili masovna ubojstva, genocid, deportacije i doveli do nezapamćenih gubitaka života i slobode u 20. stoljeću u dotad neviđenim razmjerima u ljudskoj povijesti'', a također i poziva ''sve države članice EU-a da provedu jasno i principijelno preispitivanje zločina i djela agresije koje su počinili totalitarni komunistički režimi i nacistički režim''.

Europski parlament u Rezoluciji također izražava zabrinutost jer ''u javnim prostorima nekih država članica (parkovima, trgovima, ulicama itd.) i dalje postoje spomenici kojima se veličaju totalitarni režimi''.

Sapienti sat, rekli bi stari Latini, ali Obersnel nije Rimljanin, već Riječanin koji vrijeđa čim zine. Koga? Sve one Hrvate koje je krvolok Tito dao smaknuti neposredno pred kraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata, sve Talijane kojima je isti napunio fojbe po Istri, oko Rijeke i u Dalmaciji, sve koji su izgnani ili protjerani iz svojih domova i iz zemlje, sve potomke nabrojenih (ako su uopće imali vremena za stvaranje potomstva), i na kraju, sve dragovoljce i veterane Domovinskog rata koji su dali svoj život, zdravlje ili svoju energiju da brodogradilište u Kraljevici više ne bude Titovo i da se 29. studenog više ne obilježava kao Dan (propale Titove) republike.

Europskim, hrvatskim i riječkim novcem financira se bal vampira, ideološko kukavičje jaje podmetnuto nam kao ''reprezentativni spomenik riječke industrijske baštine'' koje s Rijekom nema veze, ali simbolički ima (budući da nam gradonačelnik voli simboliku), s izjednačavanjem zločina fašizma, nacizma i komunizma koje se spominje u Rezoluciji Europskog parlamenta. ''Galeb'' je, naime, izgrađen u Italiji 1938., u godini kada je u fašističku Italiju uvedena politika antisemitizma, a početkom II. Svjetskog rata pretvoren je u ratni brod. Nacisti ga nakon 1943. pretvaraju u polagača mina (tijekom 1944. postavio je više od 5.000 mina u Kvarneru i sjevernom Jadranu). Po modelu međusobnog prepoznavanja totalitarnih režima, brod 1953. postaje Titov ''Galeb'', čime je zločinački krug fašizam – nacizam – komunizam zatvoren.

Uz mali JNA – srbočetnički dodatak o kome izvješćuje Ratni bilten šibenskog kriznog štaba (Slobodna Dalmacija od 10. rujna 1991.), a tiče se ''iskrcavanja vojnika pod punom ratnom spremom iz vojnog broda ''Galeb'' u Mandalini.''

Kako je netko nedavno lijepo primijetio, Titu je propala država, komunizam, samoupravljanje i nesvrstani. Ostao je samo bjelosvjetski hohštapler krvavih ruku čiji je simbol upravo brod ''Galeb''.

Zato molimo, gradonačelniče, prestanite vrijeđati nas koji se ''grizemo za rep'' (štogod to značilo), prestanite s adoracijom jednog propalog, zločinačkog režima i prestanite našim i europskim novcima dizati spomenike totalitarizmima.