Procjenjuje se da je u 47 zemalja Vijeća Europe više od dva milijuna djece odvojeno od roditelja koji se nalaze u zatvoru, a u zemljama EU-a ih je oko milijun.

U Hrvatskoj 2016. godine 12.300 djece imalo roditelje u zatvoru

Po podacima Ministarstva pravosuđa, tijekom 2016. godine u Hrvatskoj se oko 12.300 djece zateklo u situaciji da im je jedan od roditelja određeno vrijeme proveo u zatvoru.

Među zatvorenicima, koji su izvršavali kaznu zatvora na dan 31. prosinca 2016., približno trećinu činili su roditelji maloljetne djece. Toga dana bilo je 1402 djece čiji su roditelji u zatvoru, maloljetničkom zatvoru ili odgojnom zavodu.

Suočena s takvim iskustvom djeca mogu imati traumatska iskustva, biti stigmatizirana kao djeca prijestupnika, postati tjeskobna, izgubiti roditeljsku skrb, a sve to može štetno djelovati na njihovu dobrobit, osobni razvoj i život, upozorava u priopćenju Ured pravobraniteljice za djecu.

Proteklih je godina u zatvorskom sustavu prepoznato da je riječ o populaciji koja treba posebnu podršku pa se ostvaruju različiti programi podrške roditeljskoj ulozi zatvorenica i zatvorenika i olakšavanja povezivanja djece s roditeljem u zatvoru, u slučajevima kad je to za dijete poticajno i korisno.

Ovogodišnja lipanjska kampanja za prava djece čiji su roditelji u zatvoru u prvi plan će staviti nedavno donesene preporuke Vijeća Europe o djeci roditelja zatvorenika u kojima Odbor ministara poziva 47 država članica da učine sve što je u njihovoj moći kako bi se toj djeci osigurala podrška u održavanju redovitih obiteljskih odnosa.

Ured pravobraniteljice za djecu osigurao je da se preporuke prevedu na hrvatski jezik, a pravobraniteljica Helenca Pirnat Dragičević uputila ih je Ministarstvu pravosuđa – Upravi za zatvorski sustav i probaciju, pozivajući na njihovu primjenu u strateškim dokumentima, akcijskim planovima i praksi.

Djeca zatvorenika imaju pravo na redoviti kontakt s roditeljima

U preporukama se ističe da djeca zatvorenika imaju ista prava kako sva druga djeca, uključujući i pravo na redoviti kontakt sa svojim roditeljima, osim u slučaju kad je to suprotno najboljim interesima djece.

Podržavanje odnosa dijete-roditelj pozitivno utječe ne samo na dijete, već i na roditelja koji je u zatvoru, zatvorsko osoblje i okolinu, te na pripremu zatvorenika za izlazak iz zatvora i socijalnu reintegraciju.

Preporuke sadržavaju niz specifičnih smjernica, primjerice da se nastoji izbjeći uhićivanje roditelja u prisutnosti djece, ako je moguće, odnosno da se to obavi uzimajući u obzir zaštitu djece.

Zatim da se djeci dopuste posjete uhićenog i zatvorenog roditelja unutar tjedan dana od uhićenja i da im se omogući redovito posjećivanje u vrijeme koje im odgovara. Pritom treba prilagoditi sigurnosno pretraživanje djece, a osoblje zatvora koje dolazi u kontakt s djecom treba biti osposobljeno za komunikaciju, podršku i pomoć djeci.

Preporučuje se da mjesto gdje roditelj izdržava kaznu zatvora bude što je moguće bliže djetetovu domu, a posjete se trebaju odvijati u djeci prilagođenom zatvorskom prostoru ili, ako je moguće, u prostoru koji se nalazi blizu djetetova doma. Djeci se također treba omogućiti da redovito kontaktiraju s roditeljima putem telefona, chata, webkamere i drugih tehnologija.

Kako bi se smanjilo utjecaj roditeljeva boravka u zatvoru na djecu, preporučuje se da zatvorske vlasti što je više moguće primjenjuju mjere kao što su dopušteni izlasci iz zatvora, otvoreni zatvori i elektroničko nadziranje, što će ujedno olakšati prijelaz iz zatvora na slobodu.

Važna uloga medija

U preporukama se ističe i važnost zaštite privatnosti djece čiji su roditelji u zatvoru te se poziva na zaštitu dobrobiti djece i obitelji u medijskom izvještavanju o toj problematici.

Također se poziva institucije i tijela zatvorskoga sustava da redovito izvještavaju stručnjake, javnost i medije o broju djece koju pogađa boravak roditelja u zatvoru i o utjecaju te pojave na djecu, ali i o primjerima dobre prakse.

Pravobraniteljica za djecu ističe da osigurati prava djetetu čiji su roditelji u sukobu sa zakonom ne znači dovoditi u pitanje sigurnost zajednice niti prava drugih ljudi, o čemu svjedoče brojna iskustva u inozemstvu, a sve više i u Hrvatskoj.

Primjerice, prilagodba načina organiziranja posjeta djece, uređivanje posebnih prostora za susrete zatvorenika s njihovom malom djecom, osnaživanje roditeljskih kompetencija zatvorenika, poticanje zbližavanja i održavanja bliskosti s djecom kroz snimanje poruka roditelja djeci, snimki na kojima očevi ili majke čitaju priče svojoj djeci itd. i kod nas su se potvrdili kao vrijedna praksa u pojedinim zatvorima.