Bivšem predsjedniku Ivi Josipoviću trebalo je pet godina da malo pomalo konačno degradira dužnost šefa države, a Kolinda Grabar Kitarović uspjela je to postići u nepuna tri mjeseca svojeg predsjedničkog mandata. Dužnost predsjednice države žrtvovala je za neformalnu dužnost glasnogovornice HDZ-a i to je najgori mogući početak ovog političkog putovanja koje će trajati narednih pet godina naših života. Iznenadno obraćanje zbog vojne parade, koja će se zbiti tek za tri mjeseca, prvorazredni je propagandni promašaj za predsjednicu i kristalno je jasno kako je ono samo bizaran spin, jadan i paničan pokušaj da se skrene pozornost javnosti sa sočnog skandala šefa HDZ-a Tomislava Karamarka s luksuznim Mercedesovim terencem
Uvijek dosad kad su se šefovi države obraćali naciji značilo je to da za nas imaju neku dramatičnu ili povijesnu objavu; očekivalo se i od predsjednice Kolinde Grabar Kitarović kako će objaviti nešto krucijalno za naše živote. Međutim, u nepunom trominutnom obraćanju ona nam je tek pročitala kako će sudjelovati u radu vojnoparadnog odbora na čijem je osnivanju, kao i na održavanju mimohoda upravo ona inzistirala i da je protiv svoje prvotne ideje da se vojna parada održi na 20. godišnjicu Oluje u Zagrebu. To je zbilja toliko važno za život nacije da smo svi popadali u nesvijest. Mogla je isto tako objaviti i da svaki dan doručkuje i ruča, a najčešće i večera. Eto, toliko taj bijedni cirkus s vojnom paradom znači većini hrvatskih građanki i građana.
Inzistiranje na tom posve irelevantnom pitanju – gdje i kad će se održati vojni mimohod, premda ga se uopće ni ne treba održavati zbog gospodarske krize koja izjeda Hrvatsku, jasan je znak da se predsjednica zapravo dosađuje na svojoj dužnosti i da bi joj puno bolje odgovaralo mjesto glasnogovornice HDZ-a, na kojem bi se u miru svakodnevno mogla baviti tim zabavnim, sitnim politikantstvom. Izvanredno obraćanje oko parade imalo bi smisla jedino da je predsjednica objavila da zbog krize i siromaštva vojnog mimohoda neće biti. Paradama se ne hrane ni gladne duše ni prazni trbusi, politički autoritet i vjerodostojnost ne grade se na pompoznim vojnim paradama.
Karamarkov Mercedes i predsjednica svih njih
Razloga za paradu i općenarodno slavlje imali bismo da nismo europska sirotinja, da nam je porastao životni standard, da smo sretan, a ne već posve beznadan narod, da konačno nakon 25 godina državnosti imamo vlasti i političke elite koje ispunjavaju obećanja koje ne krše zakone i ne muljaju s našim novcem. Ovako, razloga za paradiranje imaju samo nositelji vlasti i vodeće političke stranke, a razloga za paradno i isprazno obraćanje Kolinde Grabar Kitarović naciji ima samo HDZ, odnosno predsjednik te stranke Tomislav Karamarko.
U pokušaju da pronađu suvislo obrazloženje kako to da vozi službeni automobil tvrtke u vlasništvu svoje partnerice, iako je to zakonski zabranjeno, posve su se već izgubili i njegova partnerica i Karamarko, a da zapravo i nije otvoreno pitanje kako to da tvrtka koja je u ozbiljnim poslovnim problemima uzima na leasing novi Mercedesov terenac. I nije li možda taj terenac zapravo Karamarkov, ali je uzet na leasing na račun tvrtke u dugovima da bi se prikrio trag novca. Možda su te teorije neosnovane i ta pitanja ne drže vodu, ali ih je legitimno postaviti kad su u pitanju HDZ i automobili njihovih šefova stranke, odnosno tokovi novca.
No vratimo se predsjednici koja uskoro bilježi prvih stotinu dana svoje vladavine a da se nije ni milimetra odmakla u smjeru ispunjenja svojeg obećanja kako će biti predsjednica svih nas, a ne samo svih njih - birača desnice, odnosno HDZ-a. To je najveća šteta koju sebi i nama u ovom trenutku dugoročno čini i umjesto da vuče poteze kojima bi pokazala skepticima kako je ona samostalna politička figura, ona biva samo produžena ruka HDZ-a na Pantovčaku i služi mu kao potpora u tinjajućoj izbornoj kampanji za Hrvatski sabor, odnosno čistačica javnog prostora kad se HDZ svojom krivnjom nađe u nevolji.
Pitanja na koja predsjednica ne želi odgovoriti i neispunjena obećanja
Kao predsjednica je hiperaktivna, ali od te pretjerane aktivnosti nemamo osobite koristi. S pravom kritizira ekonomsku politiku vlade Zorana Milanovića, ali ni da pisne kako njezin HDZ još uvijek nema gospodarski program koji je, uzgred rečeno, taj nepostojeći dokument lažno predstavljao već dva puta. Ona sama još uvijek nema savjetnika za gospodarstvo. Obećanje kako će seliti predsjednički ured s Pantovčaka nije ispunila niti je svjetlo dana ugledala famozna studija koja bi dala argumente zbog čega ona gore ostati mora ili zbog čega se mora odseliti na neku drugu lokaciju.
Nije ispunila ni obećanje kako će s pobunjenim braniteljima iz Savske 66 biti svakoga dana dok se ne pronađu rješenja za njihove probleme. Zaboravila je na sirotinju koja po kontejnerima skuplja boce ili dnevni životni minimum hrane. Je li ispunila obećanje kako će štedjeti na troškovima svog Ureda, ne znamo jer evo punih mjesec dana na moja pitanja o broju zaposlenih u Uredu predsjednice RH, o visini plaća, mogućim otkazima i zapošljavanjima, ne dobivam odgovor.
Istina, svi dosadašnji hrvatski predsjednici silno su se trudili skrivati troškove svog ureda i plaće svite s Pantovčaka, ali od Kolinde Grabar Kitarović i u tom smo pogledu, a pogotovo s obzirom na socioekonomsko stanje u Hrvatskoj i predsjedničine oštre kritike prema razmetnoj Vladi, imali pravo očekivati demokratski iskorak. Uzalud. Vjerodostojnost političara mjeri se njihovom sposobnošću da ispune dana obećanja. Hrvatskim političarima svih usmjerenja kronično nedostaje vjerodostojnosti, a biračima kronično nedostaju vjerodostojni političari. Kalendarski ćemo uskoro zabilježiti stotinu dana vladavine Kolinde Grabar Kitarović, ali ne možemo, nažalost, zabilježiti ispunjenje nijednog, pa ni najsitnijeg od njezinih obećanja.
