U njoj se iznosi povijest te specijalne postrojbe koja je djelovala od srpnja 1991. do prosinca 1992. kada je rasformirana.

Vodeću ulogu u djelovanju bojne Frankopan imali su nekadašnji pripadnici francuske legije stranaca, a postrojba je djelovala na području Zagreba prilikom borbe za vojarne, Dalmacije, zapadne i istočne Slavonije, Banovine te u Bosni i Hercegovini.

Njezini pripadnici su se obučavali po NATO standardima te su i druge obučavali, a centar su imali u Ivanić-Gradu.

Kao jednu od upečatljivih epizoda navelo se i da su na osječkom području pred neprijateljem izvukli tijela 16 poginulih branitelja u šumi Rosinjača. Istaknuto je da su kod Šuice u Bosni i Hercegovini zaustavili prodor oklopa Jugoslavenske narodne armije, a pripadnik bojne Dejan Čanić je naveo da je riječ o trodnevnoj bitki u kojoj je sudjelovalo 70 branitelja naspram satnije tenkova i do sedamsto neprijateljskih vojnika, i pritom je oboren MIG-21.

'Frankopanovac' Tomislav Bajsić je istaknuo da su branili "cijelu BiH i Hrvatsku iz BiH". "Ponosimo se našom ulogom u toj zemlji", poručio je.

Poginulo je četvoro pripadnika bojne Frankopan za njezina postojanja, a do kraja rata još sedmero bivših pripadnika.

Karlovčanin Krešimir Raguž je bio član te bojne i legionarima je zahvalio što su ih naučili disciplini.

Šulj je objasnio da se odlučio za metodu "usmene povijesti" jer je iza djelovanja bojne ostalo malo dokumentacije. Knjiga je stoga uglavnom utemeljena na 60 intervjua.

Ravnatelj Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor je naglasio važnost onih dijelova monografije koji se odnose na djelovanje u BiH.

"Ona ne bi postojala da nije bilo referenduma na koji su izašli Hrvati, a BiH je obranjena zahvaljujući Hrvatima i hrvatskim postrojbama. Protiv laži se treba boriti činjenicama i zaista ono što nije zapisano kao da nije niti postojalo", poručio je Nazor.