Ne stidim se prve dvije godine rada svoje vlade, nego sam našim rezultatima ponosan – rekao je Zoran Milanović politbirou svoje stranke, analizirajući prvu polovicu svoga mandata. Po njemu, na polovici je puta obavljena polovica zacrtanih poslova. Vlada, tvrdi, nije iznevjerila Plan 21. 'Nema ni jednog odstupanja naročito kad su u pitanju društvene vrijednosti. Kad su u pitanju gospodarstvo i financije sve je kao što je bilo najavljeno.' Priznaje samo da s brzinom imaju određenih problema. Zaključno je ponovio svoju otprije nekoliko mjeseci poznatu izjavu da ima lošu vijest za pesimiste, jer je 'pred Hrvatskom godina gospodarskog rasta. Konačno se izvlačimo iz ralja depresije i recesije.'

Premijer sve u svemu puca od optimizma i zadovoljstva. Dobro je imati ponosnog šefa Vlade, ali ne i takvoga koji se hvali onim čega bi se drugi posramili. Jer, koji su to rezultati razlog Milanovićeva ushita? Recesija koja ne prestaje, koju je njegova Vlada još produbila, gospodarstvo na koljenima, eksplozija nezaposlenosti, državne financije u kolapsu? Od samog početka Kukuriku ere naciji se serviraju najave o rastu BDP-a, ali sanak pusti. Naravno da premijer mora pokazivati optimizam i samopouzdanje, ali ne izgubljen među kulisama Potemkinovih sela. Bez barem minimalne uvjerljivosti ni jedan spin neće funkcionirati. Milanović svojoj stranci, pa onda i javnosti priča bajke. Pokazuje zabrinjavajuću dozu autizma. Kad bi u njega bilo malo više samokritičnosti ili barem elementarnog realizma, ne bi djelovao kao da je tresnuo s Marsa. Tamburanje o rezultatima kojima je ponosan otkriva dubinu njegova nesporazuma s javnošću. Izgubljen u transu samohvalisanja premijer uopće ne čuje jad i muku naroda. Ne korespondira s njegovim raspoloženjima. Svojim se govorom predstavio kao potpuni ignorant stvarnosti!