U Zagrebu je noćas u 85. godini života preminuo pater Antun Cvek, isusovac i svećenik koji je zbog svog karitativnog rada poznat kao dobri duh Zagreba
Pater Cvek osnivač je Katoličke udruge Kap dobrote, koja je materijalno i duhovno skrbila za stare, bolesne, napuštene…Cvek je i u poznim godinama aktivno sudjelovao u radu udruge. Tih, skroman i požrtvovan, zbog svojih je djela odlikovan Redom Danice hrvatske, a proglašen je i 'Ponosom Hrvatske'. Osvojio je i državnu nagradu za životno djelo, nagradu Crvenog križa 'Milosrdni Samaritanac' te nagradu 'Čini dobro – osjećaj se dobro' Centra za palijativnu medicinu, medicinsku etiku i komunikacijske vještine zagrebačkog Medicinskog fakulteta.
Donosimo vam njegovu biografiju sa stranica udruge Kap dobrote.
Antun Cvek, svećenik Družbe Isusove, veliki dobrotvor i prijatelj starih, bolesnih i nemoćnih, dobri duh Zagreba, kako ga često nazivaju, rođen je 10. veljače 1934. godine u Bizeku, gdje je završio prva četiri, dok druga četiri razreda osnovne škole završava u Vrapču. Potom upisuje Školu učenika u privredi te izučava zanat autolimara. Naknadno uz rad u ZET-u upisuje i završava srednju ekonomsku školu.
1967. odlazi u novicijat Družbe Isusove na dvije godine. Nakon novicijata studira filozofiju i teologiju, a 1974. godine zaređuje se za svećenika.
1968. s dvojicom subraće skolastika osniva grupu za posjet starim, bolesnim te napuštenim osobama i tim se apostolatom bavi sve do danas.
1969. u Župi presvetog Srca Isusova, pri bazilici u Palmotićevoj ulici u Zagrebu, osniva tzv. Prvu karitativnu grupu za posjete potrebitima. U isto vrijeme osniva i Zajednicu kršćanske ljubavi kao duhovnu i molitvenu potporu radu na terenu.
1990. godine iz tog apostolata rađa se i Katolička udruga Kap dobrote za pomoć najpotrebnijima, koju osniva sa svojim suradnicima.
2002. utemeljena je Zaklada Biskup Josip Lang, čiji je suosnivač i u čijem radu sudjeluje pomažući osobama na kraju svoga životnog puta u Domu Biskup Josip Lang u Maloj Gorici blizu Petrinje.
Svaki dan, već niz godina, korak po korak, noge patera Cveka vode ga u posjet onima koji su ostali sami, zaboravljeni i ostavljeni od svih… Nekada je to činio na svom biciklu, po kojemu je godinama bio prepoznatljiv, ali vrijeme čini svoje.
Bez obzira na vremenske uvijete, neovisno o tome je li ponedjeljak, srijeda ili nedjelja, p. Cvek odlazi najpotrebnijima koji ga željno iščekuju. Razgovor, lijepa riječ, stisak ruke… ono je što te ljude gura naprijed, ne dajući im da posustanu na svom nimalo lakom životnom putu. Čovjeku možete dati bilo što materijalno, ali svi novci ovoga svijeta, lijepo uređeni stanovi, skupi auti… ne mogu nadomjestiti samoću. 'Čovjeku je najpotrebniji čovjek!! Najvažnije čovjek nosi u sebi. Ne može netko drugima dati ako ni sam nema, mora sam imati u sebi osjećaj ljubavi, dobrote prema potrebitima', misao je koja p. Cveka vodi u njegovom radu.
Izdao je četiri knjige: 'Socijalni križni put', 'Iz dnevnika otpisanih', 'Živim, a ne postojim' i 'Sjeti me se'.