Na kraju dokaznog postupka trećeg suđenja optuženici i njihove obrane zatražili su oslobađajuću presudu, tvrdeći da nisu krivi ni po jednoj točki optužnice kojom ih zagrebačko Županijsko državno odvjetništvo tereti da su zemljište, namijenjeno gradnji Centra za dnevnu skrb invalida 2002. preprodali Konzumu i pritom zaradili više od 9,5 milijuna kuna.

Ferenčak i Turković su u svojim obranama ustvrdili da građevinsko i financijsko vještačenje potvrđuje njihovu nevinost, dok za tužiteljstvo tvrde da ni na trećem suđenju ni jednim dokazom nije potkrijepilo optužbe na njihov račun.

Ferenčak je utvrdio pritom da su se sedam godina borili kako bi izgradili taj objekt. Da smo htjeli preprodati zemljište ne bismo napravili projekt, ishodili građevinsku dozvolu i započeli gradnju, rekao je Ferenčak.

Suprotno tvrdnjama tužiteljstva, ustvrdio je također da je namjena objekta bila mješovita, što su potvrdili i vještaci, a to znači da su se u njemu mogli raditi i komercijalni sadržaji.

Obrana je odbacila i tvrdnje tužiteljstva da je u tom slučaj valjan ugovor između Hrvatskog nanbudo instituta (HNI) i grada iz 1996. na koji se poziva tužiteljstvo i prema kojem je HNI trebao gradu u slučaju otuđenja zgrade ili naplaćivanja usluga invalidima namiriti razliku.

Po stajalištu obrane ugovor iz 1996. nije valjan jer za razliku od ugovora iz 1997. nije zaveden u registar gradskih službi, ne sadrži cijenu zemljišta nije ovjeren od pravobraniteljstva i po njemu se nije postupalo.

Ferenčakov branitelj Tomislav Grahovac rekao je da je postupak bio pod utjecajem politike.

Sve što je prethodilo postupku bilo je više pod utjecajem politike nego što se poštovala procedure pa je tužiteljstvo podiglo optužnicu prije završetka istrage, rekao je Grahovac, ustvrdivši kako ni nakon 14 godina nema ni jednog dokaza da su optuženici postupali s kriminalnom namjerom.

Ferenčak i Turković su prema optužnici 1996. prvo posudili Nanbudo institutu po 520.000 kuna, da bi institut od Zagreba po simboličnoj cijeni dobio građevinsko zemljište od oko 5000 četvornih metara, no isključivo za gradnju Centra za dnevnu skrb invalidnih osoba. U listopadu 2001. na skupštini Nanbudo instituta odlučeno je da se zemljište za gradnju centra prenese na Ferenčakovu tvrtku Ferbos inženjering, Turkovića i Malu kuću, a oni su ga u svibnju 2002. prodali Konzumu za 10,6 milijuna kuna.

Ferenčak i Turković, za koje obrana navodi da se čitav život bave humanitarnim radom  tvrde da je to bilo njihovo životno djelo u koje su uložili vlastiti novac. S obzirom da nisu uspjeli dobiti krediti za realizaciju projekta donijeta je odluka da se zemljište proda.

Zamjenica županijskog državnog odvjetnika Radmila Sučević ustrajala je da su optuženici dobili zemljište po povlaštenim uvjetima te je zatražila od suda da ih proglasi krivima. Pozvala se pritom na članak u Večernjem listu u kojem je Turković rekao da su dobili zemljište po četiri puta povoljnijoj cijeni.  

Turković je odgovorio da im je donator CDM obećao donaciju za izgradnju centra u slučaju da im grad ili država besplatno dodjele zemljište. Dodao je kako ga je bilo stid što im je grad odbio besplatno dati zemljište, što su oni prvo tražili, pa je u intervjuu želio uvećati doprinos grada tom projektu kako bi od donatora dobio sredstva za izgradnju.

Objava presude zakazana je za 12. listopada u 13 sati.