Djevojčica M. B. (15), koja je živjela u egzistencijalno i emocionalno lošim uvjetima u jednom hrvatskom selu i koja je odustala od školovanja nakon završenih osam razreda, bila je idealna žrtva za oglas 70-godišnjeg Miodraga Nikolića kojim je tražio dadilju za unuku. Istim oglasom u Plavom oglasniku Nikolić je namamio i B. B. (19), a onda je žrtve odveo u Zürich, gdje su za njega prosjačile devet dana sve dok ih nije primijetila zaštitarka jedne trgovine i pozvala policiju, piše Večernji list
Bilo je to prije skoro 14 godina, a u međuvremenu je Nikolića, prozvanog u crnim kronikama 'kraljem prosjaka', dohvatila ruka pravde, pa služi 11 godina zatvora zbog više kaznenih djela – zadovoljavanja pohote nad djetetom, bludničenja, silovanja jedne djevojke, držanja žrtve u ropstvu. Prošli tjedan Nikolića je zagrebačka sutkinja Rahela Valentić nepravomoćno osudila na dvije i pol godina zatvora zbog držanja u ropskom položaju M. B. i B. B., navodi Večernjak. Ovaj je proces upozorenje mladim djevojkama i njihovim roditeljima da nije svaki oglas za posao prilika za bolji život, nego može biti put u noćnu moru.
Naime, Nikolić je 1999. uspio dobiti punomoć od roditelja M. B. da je može odvesti u inozemstvo, gdje je trebala čuvati njegovu unuku, a B. B. je tada bila punoljetna, pa punomoć roditelja nije niti trebala. Svoje žrtve je prvo doveo u Zagreb, gdje su nekoliko dana čuvale njegovu unuku i pospremale mu kuću, a onda ih je odveo preko granice. Kako je na put poveo i unuku, B. B. nije ni posumnjala da neće ići u Austriju čuvati djevojčicu, sve dok dijete nije ostavio u Austriji, a njoj je rekao da će ići u Švicarsku raditi za njega. Maloljetna M. B. nije se protivila odlasku u Švicarsku uvjerena da je u poslu s Nikolićem čeka neki novi bolji život.
Prema presudi, mladim je žrtvama krajem lipnja 1999. unajmio sobu u hotelu ST George, a B. B. je dao iskaznicu za prosjačenje na kojoj je pisalo da je gluhonijema i bez roditelja. Tjerao ju je na prosjačenje, pratio ju je na ulici i stalno nadgledao kako ne bi pobjegla. Zaključavao ju je u hotelsku sobu kada bi ostajala sama. Nije smjela telefonirati, a zarađenih 50 franaka dnevno davala je njemu. I tako je bilo sve do 8. srpnja 1999, kad je nju i M. B. u prosjačenju zatekla zaštitarka jedne trgovine te je sve prijavila policiji, pa su predane Uredu za strance u Zürichu. Za razliku od B. B., M. B. je na sudu kazala da je Nikolić ni na što nije silio, da je bio korektan prema njoj, kupovao joj je odjeću i darove.
Zbog loših životnih okolnosti u kojima je odrasla nije vidjela ništa nezakonito, nastrano i bolesno u tome što ju je tada 56-godišnji Nikolić seksualno iskorištavao. Dragovoljno je pristala na seksualne odnose s njim. A Nikolić je na sudu za sve okrivio B. B., kazavši da B. B. bacila oko na njega još kad je došla na prvi razgovor za posao i krenula je s tim svojim planom da ga osvoji, ali nije u tome uspjela.
