Veronika je u Domu zaposlena već 18 godina, a za oglas za posao doznala je preko prijašnjih kontakata.

'Natječaj za posao u Domu slučajno sam otkrila, odlučila sam se prijaviti i primili su me', kaže Klindić.

Kao i svaki posao, i ovaj sa sobom nosi određene izazove, no voditeljica kaže kako oduvijek ima naklonost prema starijim osobama i način na koji ovaj posao obavlja.

'Posao je zahtjevan, psihofizički pogotovo, ali i jako odgovoran. Riječ je o ljudima koji su odradili svoj životni vijek, dolaze iz sasvim druge sredine u novi prostor i prilagođavaju se novim kontaktima i novim cimerima u sobi. Osim toga svaki pacijent ima drugačiju dijagnozu i godine, a puno je i kroničnih bolesnika koji se već niz godina liječe', govori voditeljica.

Klindić smatra kako si u ovom poslu ne smije dopustiti da upadne u svojevrsnu rutinu, jer je svaki pojedinac drugačiji i mnogi imaju problema kod prilagodbe na novonastalu situaciju. To je najčešći uzrok negativnih iskustava koje ova djelatnica Doma ponekad iskusi.

'Kada imate obitelj koja shvaća stvarno stanje, lakše je korisnika pridobiti nekim stvarima kako bi prihvatio svoje sadašnje stanje i situaciju u kojoj se nalazi', govori Veronika Klindić.

Kada dođe na svoje radno mjesto, zna koje su joj obaveze prioritetne.

'Ujutro imamo primopredaju službe s noćnom smjenom. U dogovoru s doktoricom s odjela priprema se vizita pacijenata kako bi im se dali potrebni lijekovi i terapije, obavila previjanja. Nakon toga ide slaganje lijekova te se izrađuje popis onih koje treba nabaviti. Na samom kraju radnog dana podnosi se izvještaj što se događalo tijekom dana', opisuje nam zaposlenica Doma.
Kako bi im se olakšalo vrijeme provedeno u Domu, postoje volonteri koji su korisnicima svakodnevno na usluzi. Njihova je zadaća izvesti ih van, prošetati s njima, popričati, provesti neko vrijeme izvan četiri zida.

Ono što je neizbježno predrasude su koje okolina ima prema starijim osobama.

'Imamo mnogo pacijenata i svatko od njih je drugačiji. Neki su više, a neki manje zahtjevni. No kako sam ja već dulje vrijeme na ovom Odjelu, znam kako se prema njima ponašati i već kad ujutro dođem u sobu, znam što će tko od njih tražiti ili pitati', kaže nam Klindić.

Korisnici Doma osobe su različitih životnih priča, što nam dokazuje i primjer gđe. Gabrijele koja je u njemu više od četiri godine.

'Bila sam u radnom odnosu, radila sam kao odgojiteljica u vrtiću i tijekom jedne nezgode na poslu moralo je doći do amputacije noge. Pošto sam korisnik postala nenadano, morala sam se osvijestiti i prihvatiti svoju trenutnu situaciju. Sada mogu reći da mi nije žao što sam u ovom domu, imam pozitivno razmišljanje i shvaćam da to tako mora biti', kaže nam Gabrijela.

Ističe kako je radom djelatnika veoma zadovoljna, a svaki je korisnik različit.

'Među 300 ljudi koji su u Domu nađe se nekoliko onih s kojima možeš komunicirati i družiti se. Ja imam svoje kartaško društvo. Sastajemo se svako popodne i umjesto da tračamo, kartamo', kaže korisnica doma.

Dom osim skrbi za starije osobe nudi i brojne aktivnosti, a samo su neke od njih jutarnja gimnastika, pjevački zbor, slikanje, igranje društvenih igrica i krojačka radionica.

'Ima puno aktivnosti, od gimnastike do raznih grupa, dežurstava. Osobno sam nekada učila i talijanski jezik, a danas sam aktivna i u knjižnici gdje čitam slijepim i slabovidnim osobama jednom tjednom, ali i u kreativnoj grupi', zaključuje gđa. Gabrijela.

I koliko god se svi mi bojali starosti i onoga što ona sa sobom nosi, ljudi poput djelatnika i korisnika ovog doma još jednom dokazuju poslovicu kako starost doista može biti lijepa. Sve samo ovisi na koji način ćete se postaviti prema godinama koje su ispred vas.