'Postalo mi je jasno kako se osjećaju muškarci koje smo znali vidjeti na filmu, koji nakon otkaza mjesecima ujutro s aktovkom odlaze sjediti u park ili lutati gradom da obitelj ništa ne primijeti', opisuje svoj gubitak radnog mjesta 47-godišnja ekonomistica M.T. za Glas Slavonije. Nezaposlenost joj je, kaže, teško pala, ali je prave posljedice osjetila tek kada ni nakon tri godine nije uspjela naći drugi posao.

'U početku sam vjerovala da ću se zaposliti, ali sam tu nadu davno izgubila. Samopouzdanje mi se istopilo sa svakim novim razgovorom nakon kojeg sam dobila odbijenicu. Socijalni kontakti sve su rjeđi. Ne uspijevam održati iluziju da je sve u redu. Nezaposlenost je stigma, a što dulje traje, sve se više osjećam kao asocijalni beskućnik. Svaki novi dan mi je novi poraz i svaki dan me dodatno nagriza', kaže.
Nezaposlenost, na koju je danas osuđeno više od 300.000 Hrvata, povećala je broj depresivnih, pa ne čudi da su antidepresivi danas među najpropisivanijim lijekovima s liste lijekova HZZO-a. Psiholozi kažu kako je depresivnost dokazano jedna od važnih posljedica nezaposlenosti.

'Financijsko osiromašivanje izazvano gubitkom radnog mjesta vodi lošoj psihološkoj slici i socijalnom isključivanju. To već dulje vrijeme pogađa naše društvo, gdje je veliki broj ljudi dugotrajno nezaposlen, osiromašen, ispao iz socijalne mreže', upozorava profesorica Darja Maslić Seršić, zamjenica pročelnice Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Posljedice, dodaje, osjeća i čitava obitelj, uključujući i djecu. Što je osoba dulje nezaposlena, sve je slabije zapošljiva, atrofiraju joj radne vještine i strategija traženja posla.' Takve se osobe više ne druže, gube društveni i osobni identitet, ne znaju što bi sa sobom', objašnjava Maslić Seršić.

Dok nezaposlenost, osobito kad potraje, rezultira depresijom, nesigurnost posla koju danas također osjećaju deseci tisuća zaposlenih vodi anksioznosti.

Više pročitajte ovdje.