1. Čiji je Marjan uopće?

Vjerovali ili ne, u ovom trenutku to nije posve jasno. Velik dio zemljišta bio je u vlasništvu građana koji su ga prije stotinu i više godina darovali svojoj komuni kako bi se oformila park-šuma. Početak devedesetih dočekao je u statusu 'općenarodnog dobra', na drugi dio bio je upisan Grad Split, a treći dio - osobito na atraktivnim južnim padinama - još uvijek predstavlja privatno vlasništvo.

Prije nekoliko godina nevladina udruga Društvo Marjan javno je zahtijevala da se poštuje Zakon o šumama, koji poznaje samo kategorije državne i privatne šume, te da se sve čestice na Marjanu upišu kao vlasništvo države. Državno odvjetništvo pokrenulo je taj proces, no gradonačelnik Andro Krstulović Opara odbio je izdati tabularnu ispravu i dopustiti knjiženje. Umjesto toga inicirao je izmjene zakona kojima bi se uvela i kategorija lokalnih šuma, no unatoč obećanju iz Vlade, na koncu nije uspio: stvoren je hibrid kojim Grad Split može upravljati Marjanom, no službeno ne može biti doista njegov.

2. Što se događa s tim famoznim potkornjakom?

Radi se o agresivnom nametniku koji se posljednjih godina širi sjevernim dijelom Mediterana, pa je tako došao i do Hrvatske: samo u Varaždinskoj županiji zbog njega je nedavno posječeno preko 65 hektara šume, a primijećen je i diljem obale. Pojednostavljeno, sitni kukci uvlače se ispod kore drveta i uzrokuju njegovo sušenje.

Sušenje stabala na Marjanu primijećeno je prije više od dvije godine, no u vodstvu Javne ustanove koja njime upravlja tvrdili su da se ne radi o potkornjaku, pa su angažirali stručnjake u potrazi za nametnicima drugog tipa. U prvoj godini zaraženo je tristotinjak stabala, u drugoj oko šest tisuća, lani oko 13 tisuća, a danas je brojka dosegla 20 tisuća.

Širenje zaraze može se usporiti postavljanjem feromonskih klopki, no jedino učinkovito jest uklanjanje zarađenih stabala. Poseban problem jest činjenica da se koncem ožujka potkornjak budi iz zimskog sna i kreće u ponovno osvajanje šume.

3. Zašto se sječa još uvijek nije dogodila?

Iz niza razloga: jer je prethodno vodstvo Javne ustanove odbijalo priznati problem, jer se u rujnu prošle godine dogodila promjena na njenom čelu, jer je Marjan zaštićeno prirodno i kulturno dobro pa je procedura nevjerojatno komplicirana, jer su se u međuvremenu svi javno posvađali: stručnjaci, političari raznih vrsta i građanski aktivisti.

4. Dva puta je spomenuta Javna ustanova za Marjan - što je ona radila u međuvremenu?

Ukratko, malo ili ništa.

Osnovana je 2005. godine i imala je tek troje zaposlenih, a nekoliko godina kasnije pripaja joj se 27 radnika gradske tvrtke Parkovi i nasadi, koji su i dotad bili angažirani na održavanju šume. Brojka ubrzo raste na 60, a zbog odlazaka u mirovinu trenutno je pala na 55.

Među njima je 24 zaposlenih na danonoćnom nadzoru i zaštiti od požara te radu na tri ulazne rampe, kao i četiri čuvara prirode, zatim 17 u stručnoj službi, četvero u promociji i edukaciji, troje u tajništvu, dvoje u općim i pravnim poslovima te još ravnatelj, pomoćnik ravnatelja, tajnica, stručni suradnik i administrativna radnica. Gotovo 80 posto budžeta (od oko šest milijuna kuna) odlazi na plaće.

Fascinantan je podatak da Javna ustanova donedavno nije imala stručnjaka šumske struke, koji je zaposlen nakon inzistiranja nevladinih udruga, a zabavan da u inventaru ima 17 računala i tek dvije motorne pile.

5. Nedavno je dobila novog ravnatelja?

Da. najprije je kao savjetnik zaposlen Damir Grubšić, kojega se smatra kadrom Željka Keruma, a on je nekoliko mjeseci kasnije očekivano pobijedio na javnom natječaju. Njegov prethodnik Robert Koharević premješten je na mjesto pomoćnika ravnatelja.

6. Zbog čega je nastao problem posljednjih mjeseci?

Javna ustanova izradila je plan suzbijanja najezde potkornjaka, a on je predviđao probijanje 14 kilometara 'šumskih vlaka', odnosno poljskih putova kojima bi se pomoću strojeva izvlačila debla s nepristupačnog terena.

Upravo tada na Facebooku je osnovana inicijativa Naš Marjan, koju neslužbeno predvodi jedan bivši novinar, te se dogodio i prvi građanski prosvjed 'protiv nebrige za pluća grada'. Aktivisti su potom pronašli rupu u planu, odnosno otkrili da je elaborat za probijanje 'vlaka' izradio neovlašteni stručnjak, pa je on srušen i umiješala se politika.

7. Kako?

Na zahtjev gradonačelnika Krstulovića Opare, župan Blaženko Boban proglasio je opasnost od elementarne nepogode, pa je osnovan Krizni stožer koji je de facto preuzeo nadležnost. Uvaženi su zahtjevi da se odustane od probijanja putova na Marjanu i odlučeno je da će se koristiti ljudska snaga, eventualno uz konje koji će sa strmijih lokacija izvlačiti debla.

Uloge su se u trenutku promijenile: dok je ravnatelj Javne ustanove Grubšić inzistirao na hitnosti, a aktivisti na strogom poštivanju procedure, sada je obrnuto. Tako on ne želi potpisati gotovo nijedan dokument i sve prebacuje na Krizni stožer, a ondje često oklijevaju jer su upozoreni na moguće rupe u proceduri. Aktivisti predvođeni Društvom Marjan i inicijativom Naš Marjan istovremeno vrište zbog proteka vremena i ukazuju na činjenicu da će proljetnim buđenjem potkornjaka nastati još veća, vjerojatno nenadoknadiva šteta.

8. Zar sječa stabala nije započela sredinom prošlog tjedna?

Da, ali samo simbolično, i to na manje zaraženoj južnoj strani brda, gdje su je obavljali radnici komunalnih poduzeća. Za širenje akcije potrebno je angažirati tvrtke ovlaštene za sječu i odvoz, a tek ovog tjedna gradonačelnik je potpisao dokument kojim se od osam tvrtki traže ponude za taj posao. Nema javnog natječaja zbog krizne situacije.

9. Je li moguće u ovako kratkom roku ukloniti trećinu goleme šume?

Vjerojatno ne, a po nekim izračunima s Marjana bi na dnevnoj bazi trebalo odvoziti između 40 i 50 velikih šlepera. Po planu, od ukupno 20 tisuća stabala predviđenih za uklanjanje najprije će se sjeći zelena, ali zaražena, a tek potom stabla koja su se već osušila.

Kompletan materijal trebao bi se skupljati na jednoj lokaciji, ondje samljeti i odvesti u spalionicu, gdje će biti korišten kao energent. Traže se tvrtke koje imaju certifikat za takav posao.

10. Koliko su točne tvrdnje da se Marjan 'čisti' kako bi se ondje omogućila gradnja?

To je malo vjerojatno ili potpuno nevjerojatno. Splitska park-šuma uživa dvostruku zaštitu, kao prirodno i kulturno dobro, a štite je i urbanistički planovi koje se nitko ne usuđuje mijenjati.

Osim neobaviještenih građana, o ovoj mogućnosti progovorio je tek splitski SDP, što je posebno bizaran podatak jer su potkraj devedesetih i početkom dvijetisućitih upravo za vrijeme njihove vlasti mijenjani planovi, korištene dvojbene situacije na samim rubovima šume i dan blagoslov za velike urbanističke zločine, poput gradnje niza zgrada na južnim obroncima i 'grickanja' na sjevernoj strani. U nešto novijoj povijesti, kada su također upravljali šumom, umjesto potrebnog stručnog voditelja ondje su zapošljavali osobe poput diplomirane teologinje.

Željko Kerum, koji je svojedobno želio graditi restoran unutar Marjana, mudro se ne oglašava. Ravnatelj Javne ustanove Damir Grubšić, koji se javno deklarira kao 'Kerumov simpatizer', nominalno je protiv bilo kakve gradnje, ali naglašava da je legalist.

11. Je li se ova krizna situacija na Marjanu baš morala dogoditi?

Radi se o spletu okolnosti, ali velikim dijelom uzrok je višedesetljetna nebriga.

Prije gotovo stotinu godina golo brdo je planski pošumljeno, i to mahom alepskim borom, kako bi se formiralo tlo pogodno za sadnju drugih biljnih vrsta. Šuma u međuvremenu nije održavana i pomlađivana, na mnogim mjestima potpuno je neprohodna, a agresivni bor zauzeo je preko 90 posto površine i onemogućuje nicanje drugih kultura. Mediteranski potkornjak širi se brzo, ali činjenica je da lakše uništava stara stabla, upravo ovakva kakva su u Splitu.

Stoljeće nakon velike akcije uređenja Splićani bi tako mogli dobiti natrag goli, krševiti Marjan.

12. Postoji li nekakav plan sanacije?

Na riječima da, u konkretnim projektima ne. Unutar dvije godine od akcije suzbijanja potkornjaka morala bi se organizirati nova sadnja, a ovaj put bi na Marjanu trebale dominirati različite autohtone vrste poput mirte, česmine, hrasta, crnike, lovora i slično, uz dio pod alepskim borom.

Dakako, ako se dotad sve ne osuši.