Tijekom odrastanja mladi prolaze kroz nekoliko faza, a najznačajnija je ona adolescentska tijekom koje se izmjenjuju osjećaj nemoći, neshvaćanja od strane okoline, ali i variranje od homo do heteroseksualnosti. Jednako tako česti su i poremećaji u prehrani. Stoga je kod prvih takvih simptoma važna psihoterapija, jer tinejdžeri često ne mogu sami riješiti probleme koji ih muče, smatra dr. Ivan Begovac, pročelnik Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri Klinici za psihološku medicinu KBC Zagreb, predsjednik Hrvatskog društva za dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju pri HLZ-u
Vjeruje se da ako nešto u razvoju ličnosti nije bilo uredno u djetinjstvu, to se može nadvladati tijekom adolescencije. A ona se dijeli na tri faze.
'U preadolescenciji dolazi do regresije u ponašanju, izranjaju načini ponašanja koja su karakteristična za ranije faze kao što je osjećaj svemoći, osjećaj neshvaćenosti, nemir, pobuna u svakom smislu, može dominirati homoseksualna orijentacija radi udruživanja u vlastitoj slabosti. Adolescenciju u užem smislu dijelimo na ranu adolescenciju, srednju adolescenciju te kasnu adolescenciju. U ranoj adolescenciji dolazi do prve menstruacije kod djevojčica i prve ejakulacije u dječaka. Ovo se može doživjeti s velikim strahom u adolescenata. U ovoj fazi bira se prijatelja vrlo sličnog samom sebi (narcističan izbor objekta). U srednjoj adolescenciji revidiraju se vrijednosti, adolescent ima potrebu za reakcijama izvan obitelji, seksualne relacije streme više prema heteroseksualnosti. U kasnoj adolescenciji dolazi do stabilnih veza s vršnjacima, dok u postadolescenciji dolazi do usklađivanjem dijelova ličnosti i učvršćenja svojeg ja', objašnjava Begovac.
Česti depresivni i poremećaji u prehrani
Tijekom adolescentske faze odrastanja može doći do psiholoških, ali i mnogih drugih poremećaja.
'Što se tiče simptoma, oni mogu biti vrlo različiti. Najčešći su depresivni i emocionalni (anksiozni) poremećaji, ali mogu biti prisutni i dosta značajni poremećaji kao što su poremećaji ponašanja, poremećaji hranjenja (anoreksija, bulimija), kao i psihotični poremećaji', kaže psihijatar.
Uzroci poremećaja biološke su ili psihološke prirode i svaki od njih može ostaviti traga u ponašanju mlade osobe tijekom faze adolescencije.
'Najvjerojatnije se radi o uzrocima koji su mnogobrojni. Dakle, uključeni su biologijski čimbenici, psihološki čimbenici (obiteljski čimbenici) te socijalni čimbenici. Roditelji mogu prepoznati depresivnog adolescenta u smislu depresivna raspoloženja, smanjenja energije, tužna izraza lica te usporena načina mišljenja, kao i s drugim različitim simptomima. Adolescent s emocionalnim poremećajima može imati strah od socijalnih relacija, fobije, ali i hipohondrijske strahove za svoje zdravlje', priča Begovac.
Terapija učinkovita u 70 posto slučajeva
Ako je riječ o poremećajima u prehrani, oni se manifestiraju kroz pojavu anoreksije ili bulimije, dok na psihičkoj bazi dolazi do halucinacija i zatvorenosti osobe.
'Poremećaji ponašanja manifestiraju se u tzv. eksternalizirajućem ponašanju, kada su adolescenti agresivni, krše pravila, pokazuju opozicijsko ponašanje. Kod poremećaja jedenja poremećaj se može dulje tajiti. Vremenom dolazi do izražaja ili anoreksijom, ili bulimijom ili drugim srodnim poremećajima. Anoreksija i bulimija u izraženoj kliničkoj slici lako se prepoznaju. Psihotični poremećaji bili bi peti poremećaji koji zaslužuju pažnju. Kod ovih poremećaja dolazi do poremećaja realiteta, adolescenti su pod dojmom svojih halucinacija, sumanutosti ili zatvorenosti', smatra psihijatar.
Begovac napominje kako je uspješnost terapije u velikom postotku, ali je veoma bitno da joj se osoba podvrgne već kod pojave prvih simptoma.
'U 70 posto slučajeva terapije u dječjoj i adolescentnoj psihijatriji učinkovite su. Dakle, postoji velik optimizam u liječenju adolescenata. Obično koristimo psihoterapiju i druge metode poput socioterapije, a po potrebi i psihofarmakoterapiju. Obično se koristi integracija različitih pristupa.
Roditelji se slobodno mogu javiti kada imaju sumnju ili dilemu na određeni poremećaj. Bolje je poremećaj liječiti u ranoj fazi. Ako sami ne znaju riješiti svoje dileme te ako sam adolescent ne može riješiti svoje probleme, postoje stručnjaci mentalnog zdravlja koji se bave ovim područjem. Psiholozi i dječji psihijatri mogu pomoći sa svoje stručne strane. Ne treba stigmatizirati osobe koje traže liječenje', objašnjava liječnik.
Unatoč tome što je adolescentska psihijatrija razvijena u Hrvatskoj, smatra kako je potrebno dodatno ulaganje u veću senzibilizaciju društva prema mladima s tim problemima i poremećajima.
'Treba dalje razvijati dječju i adolescentnu psihijatriju i psihoterapiju u Hrvatskoj. Ovo je deficitarna struka u Hrvatskoj! To je struka koja je i vrlo isplativa, jer sprečava poremećaje u odrasloj dobi. Potrebna je senzibilizacija cijelog društva jer postoji optimizam u načinu rješavanja problema djece i adolescenata', zaključuje Begovac.
