Grana poljskog jasena zatresla se kad je na nju sletio golub grivnjaš. Jedan je list s laticama gloga pao na listove maslačka i uskolisnog trputca. Pčela drvarica ljubičastog odsjaja krila skupljala je pelud s cvjetova livadne kadulje. U podnožju biljke skupina mrava pokušavala je pomaknuti uginulu gujavicu. Pored njih sletio je kos i kljunom skupio dugonogog pauka. U zraku se osjetio miris bazge i čuo zov mrke crvenrepke.

Bio je ovo tek djelić raznolikosti života opažen u samo jednom trenutku. Milijuni godina evolucije doveli su živi svijet do ovog trenutka i do svih različitih oblika biljaka, životinja i ostalih organizama koje možemo i ne možemo vidjeti. Svu raznolikost, varijabilnost i brojnost živih bića na Zemlji opisuje pojam biološka raznolikost ili, kraće, bioraznolikost. Prvi se put ovaj pojam počeo koristiti 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je svijet shvatio da se treba ozbiljnije pozabaviti zaštitom prirode kako bi zaštitio već narušeni okoliš. I danas se često susrećemo s ovim pojmom kada govorimo o bioraznolikosti nekog područja kao mjerila razine očuvanosti okoliša, a najčešće se spominje u kontekstu zaštite bioraznolikosti. I uistinu, danas više no ikad imamo potrebu zaštititi prirodu suočeni s ubrzanim gubitkom bioraznolikosti. U posljednjih 200 godina izumrlo je više vrsta nego u prethodnih 65 milijuna godina. U Europi je ostala tek polovica prirodne baštine, a u cijelom svijetu oko 70 posto. Glavni uzrok gubitka bioraznolikosti uništavanje je staništa ponajprije zbog poljoprivrede i urbanizacije te klimatskih promjena. Ovaj problem uzrokuju ljudi, a ono čega još nismo svi svjesni to je da on utječe i na nas same.

Opstanak ljudi na Zemlji ovisi o bioraznolikosti. Cijeli raspon raznolikih organizama i njihovih međusobnih interakcija pokreće i održava različite procese u ekosustavima, od kojih i ljudi imaju koristi. Jedan način prikazivanja dobrobiti bioraznolikosti i objašnjavanja kompleksnosti ekosustava je koncept usluga ekosustava. Ovaj pojam opisuje različite koristi koje dobivamo od prirode, a koje je moguće mjeriti kroz ekonomsku i dobrobit ljudi. Usluge ekosustava su brojne, a neki od primjera su izvor hrane, čistog zraka i vode, kruženje hranjivih tvari, regulacija vode i temperature, stvaranje plodnog tla, rekreacija i odmor. Kada razmišljamo na ovaj način, postaje nam jasnije zašto je važno očuvati bioraznolikost koja nam, kroz zdrave ekosustave, omogućuje sve te usluge. Još jedna bitna uloga bioraznolikosti stvaranje je otpornosti na učinke klimatskih promjena. Kako klimatske promjene utječu na gubitak bioraznolikosti, tako i smanjena funkcija ekosustava ubrzava njihove posljedice, čime ta dva procesa ulaze u začaran krug. Bioraznolikost nekog područja govori nam o tome koliko je neki ekosustav zdrav. Nažalost, narušenu ravnotežu u prirodi primjećujemo tek kad i sami osjetimo negativne posljedice. Učinci klimatskih promjena primjetniji su u gradovima te izravno utječu na dobrobit ljudi. Više hrvatskih gradova sve se češće suočava s poplavljenim ulicama zbog nemogućnosti tla da upije svu količinu vode uslijed obilnih padalina. Gradovi su, osim toga, puno topliji od okolice zbog načina gradnje i premalo vegetacije koja može regulirati temperaturu, što osobito dolazi do izražaja ljeti.

Jedan od najvećih izazova za bioraznolikost upravo su gradovi. Urbanizacijom se mijenja okoliš koji, sa zgradama i betoniranim površinama, postaje sve više umjetan. Iako urbanizirane površine zauzimaju tek oko tri posto Zemljine površine, njihov učinak na živi svijet puno je veći. Povijesno gledajući, gradovi su oduvijek bili građeni uz plodna područja kao što su morske obale i nizine rijeka. Samim svojim smještajem u žarišta bioraznolikosti, gradovi uvelike utječu na okolnu prirodu. Danas više od polovice svjetskog stanovništva živi u gradovima, a do 2050. očekuje se da će ih skoro 70 posto živjeti u njima. Zbog velikog broja ljudi s gradskim načinom života i visokom razinom potrošnje, gradovi imaju ogroman ekološki otisak čiji učinak na bioraznolikost daleko premašuje njihove granice. Vađenje resursa i prenamjena zemljišta za potrebe uzgoja hrane događaju se na udaljenim mjestima, čime se uništava stanište, onečišćavaju zrak i voda te narušavaju procesi ekosustava na puno većoj površini. Urbanizacija i izravno utječe na ljude tako što nas odvaja od doživljaja prirode. Manjak povezanosti s prirodom predstavlja problem za sebe jer utječe na to kako je ljudi vrednuju i koliko su je spremni očuvati. Urbano planiranje tradicionalno ne uzima u obzir bioraznolikost i prirodu. Slično, zaštita prirode često isključuje gradove kao mjesta s malom ili nepostojećom bioraznolikošću.

Mnogi ljudi povezuju bioraznolikost s ruralnim područjima i dalekim divljinama. Međutim i urbani okoliš naseljavaju različite biljke, životinje, gljive i brojni mikroorganizmi. Urbane sredine zapravo imaju veću bioraznolikost nego što bismo to očekivali. Sličica s početka ovog teksta nije zabilježena u nekom parku prirode, već u našem najvećem gradu. Ekolozi se danas sve više okreću istraživanjima urbanih ekosustava te brojna istraživanja pokazuju da gradovi mogu imati vrlo visoku bioraznolikost te čak biti stanište ugroženim vrstama. Tu dolazimo do pojma urbana bioraznolikost, što jednostavno opisuje svu raznolikost života u gradskim sredinama. Ona podrazumijeva svu varijabilnost organizama koji nastanjuju mnoga različita staništa smještena između i okolo sagrađenih objekata. Prirodu u gradovima ne čine samo uređene zelene površine, parkovi, drvoredi i cvjetne gredice. Veći izvori bioraznolikosti u gradu su rubovi cesta, zapuštena zemljišta, ruševine, javni i privatni vrtovi, groblja, potoci, lokve i ostala vodena tijela. Iako to ne bismo pomislili, grad nudi veliku raznovrsnost staništa. U njemu se izmjenjuju visoke i niske zelene površine, a zgrade variraju u visini i gustoći imitirajući tako prirodne stijene. Dodatno, između svega toga, sunčana i osjenčana područja s različitim temperaturama i vlagom stvaraju raznolike mikroklimatske uvjete. Mnoge biljke preferiraju 'siromašnija' tla, za razliku od onih prepunih hranjivih tvari u ruralnim područjima, a odgovaraju im i više temperature. Gradovi su za mnoge životinje sigurnije i mirnije mjesto s više zaklona te na kojem nema lova. Dodatna prednost leži i u tome što u gradovima pronalaze izvore hrane u obliku otpada, ali i to što ih ljudi hrane. Širenje gradova dovodi do promjena u okolišu, ali i nakon izgradnje ostaju mnogi elementi izvornog okoliša: stijene (zgrade), tlo, voda, svjetlost Sunca. Time ostaju i mnogi organizmi, no u nešto drugačijem sastavu i brojnosti, a u gradove dolaze i neke nove vrste kojima odgovara novi okoliš. Štoviše, gradovi postaju brojniji vrstama koje nazivamo generalistima. To su vrste prilagođene širokom rasponu okolišnih uvjeta pa su im tako povoljna i gradska staništa koja su ponekad vrlo slična njihovim izvornim staništima.

Ptice su odličan primjer; vjetruše, male grabljivice, gnijezde se na visokim zgradama koje imitiraju stijene, a kojih u okolici gradova i nema puno; zatim sjenice, male dupljašice koje se rado gnijezde u postavljenim kućicama, ali i drugim ljudskim tvorevinama kao što su poštanski sandučići; i naravno vrane kao vrlo inteligentne ptice koje ne samo da se odlično snalaze u gradovima, već u njima pronalaze i mnogo stimulanasa i zabave. Širenjem gradova i prenamjenom zemljišta oko gradova brojne vrste primorane su pronaći novo stanište, a za puno njih upravo su gradska središta sigurniji izbor od turbulentnih predgrađa i okolnog ruralnog područja. Danas gradovi sve više postaju oaze bioraznolikosti usred monotonih obradivih površina koje ih okružuju. Može se očekivati da će privlačiti sve više i više organizama, što generalista, što specijaliziranih vrsta, izvornih i stranih. Pitanje je samo kako ćemo mi ljudi iskoristiti tu priliku.

Prije svega, postavlja se još važnije pitanje - kako i koliko uopće doživljavamo prirodu u gradu? Većina građana svakodnevno se susreće sa živim svijetom, ali doživi ga tek površno, kao sjenu drveta, kao ugodan pjev ptica ili kao dosadno glasanje zrikavaca. Najprimjetniji su oni najveći organizmi, kao što je drveće, i oni najaktivniji, kao što su vrane i golubovi. Nedavni pokušaji 'obračunavanja' gradskih vlasti s pticama u više hrvatskih gradova dobar su pokazatelj stanja društva i razine brige, odnosno nebrige za prirodu u gradu.

Ovakve situacije, u kojima grad proglašava određenu vrstu nepoželjnom, govore nam nekoliko stvari. Prvo, ljudi su počeli primjećivati živi svijet oko sebe, ali tek kada im počinje smetati; drugo, ljudi žele da se gradovi bave prirodom ili barem onim temama zaštite prirode koje su im bliske; treće, gradovi se ne bave bioraznolikošću jer tradicionalno ona nije dio urbanog planiranja ni gradskih politika; četvrto, gradske vlasti ne razumiju da uklanjanje ili smanjenje broja neke vrste ne rješava dugo zanemarivan problem, već samo stvaraju privid da imaju sve pod kontrolom; i peto, najvažnije, niti građani niti nadležna tijela nisu dovoljno educirani o ostvarivanju suživota ljudi i prirode. Pritužbe građana na buku i nered ptica zapravo bismo mogli prevesti kao apel za kvalitetnijim upravljanjem gradovima u kojima će biti mjesta za prirodu koja u konačnici dovodi do dobrobiti ljudi.

Percepcije ljudi o urbanoj prirodi se razlikuju i bit će potrebno puno truda dok većina nas ne shvati poveznicu između bioraznolikosti i dobrobiti za ljude. I dok je jedan od izazova neprimjećivanje i nepoznavanje organizama s kojima dijelimo stanište, s druge strane tu je urođeni strah od prirode. Ljudi su uglavnom netolerantni prema onim dijelovima prirode koje doživljavaju kao prijeteće: trnje, koprive, mrave, ose, vrane… Takvu percepciju prema kojoj neki organizmi nisu poželjni u našim umjetnim staništima teže je promijeniti. Građani su spremni prihvatiti prirodu samo onda kada ju mogu kontrolirati, tj. kada nije previše 'divlja'. Ono što kronično nedostaje, a ključno je prilikom pomirenja ustaljenih obrazaca razmišljanja o prirodi i suvremenih znanstvenih spoznaja, jest - edukacija. Ako razumijemo zašto je urbana bioraznolikost važna za nas same i koje su to izravne koristi što ih dobivamo, drugačije ćemo gledati na živi svijet oko nas.

Proučavajući živi svijet gradskih područja, stručnjaci mogu razumjeti kako se on prilagođava urbanizaciji i promjenama u okolišu. Time možemo predvidjeti i potencijalno ublažiti učinke buduće urbanizacije, a prilagoditi gradove da budu otporniji na klimatske promjene. Najbolji način za učenje o vrijednostima bioraznolikosti je putem izravnog kontakta s prirodom. Potreba i potražnja za edukacijom u prirodi sve je veća, a urbana bioraznolikost pruža izvrsnu priliku za edukaciju velikog broja ljudi, onih koji inače nemaju mogućnost doživjeti prirodu udaljenijih područja. Učenje o važnosti bioraznolikosti od malih nogu i iz prve ruke inspirira djecu da postanu strastveni zagovornici zaštite prirode u budućnosti. Mnoge okolišne organizacije prepoznaju to da upravo edukacija treba biti temelj dugoročnog ulaganja u zaštitu prirode, no nedovoljno je pažnje posvećeno urbanom okolišu. Osim edukacije stanovništva, vrlo je bitno da donositelji odluka prepoznaju vrijednost i važnost bioraznolikosti.

Urbana bioraznolikost utječe na dobrobit ljudi na mnoge načine, a spomenute usluge ekosustava u gradovima dobivaju na većem značenju jer ih se izravnije može doživjeti. Drveće, rijeke i močvarna područja igraju važnu ulogu u regulaciji temperature. Zelene površine omogućuju da voda prodire u tlo, što smanjuje mogućnost poplava i obnavlja podzemne tokove. Obrasle morske obale i prirodne plaže štite od erozije tla i poplava. Bujna vegetacija održava kvalitetu zraka i iskorištava velike količine ugljika. Brojni kukci oprašuju biljke, što je važno za stvaranje plodova i daljnje razmnožavanje biljaka. Parkovi i ostale zelene površine mjesta su na kojima se ljudi rekreiraju, odmaraju, traže inspiraciju ili druže, što sve u konačnici poboljšava naše fizičko i mentalno zdravlje. Samim bivanjem u prirodi ljudi se povezuju s njome i to im je više stalo do njezine zaštite. Različite skupine ljudi imaju različite potrebe i drugačije setove vrijednosti, stoga će imati i različite motive za zaštitu urbane bioraznolikosti. Prvi je korak odgovaranje na temeljna pitanja - zašto želimo zaštititi urbanu bioraznolikost i koji su ekosustavi poželjni u gradskim sredinama.

Postaje nam sve jasnije to da izravno i neizravno ovisimo o zdravim i međusobno povezanim ekosustavima. Razumijevanje složenih ekoloških procesa u gradovima, u koje je dodana i sociološka dimenzija, zahtjevno je i podrazumijeva uključenost mnogih dionika. Dizajn, upravljanje i zaštita gradskih prirodnih područja trebaju biti dio urbanog planiranja. Strateški pristup upravljanju gradovima, koji podrazumijeva dobrobit i prirode i ljudi, dugoročno je rješenje za spas ukupne bioraznolikosti. Gradovi su oduvijek bili središta nacionalnih ekonomija, inovacija i kulture. Pored toga, sada postaju i ključni igrači u cjelokupnoj zaštiti bioraznolikosti. Uzimajući sve u obzir, gradovi definitivno imaju velik potencijal u ublažavanju učinaka klimatskih promjena i obnovi prirode, što su prepoznale i velike svjetske organizacije poput Ujedinjenih naroda, Europske unije i Svjetske banke. Mnogi svjetski gradovi već sudjeluju u programima ozelenjivanja urbanih područja i pritom koriste velika sredstva namijenjena upravo korištenju prirodnih rješenja u urbanom planiranju. Ulaganje u zaštitu urbane bioraznolikosti ulaganje je u našu budućnost. Kad govorimo o zaštiti prirode, više ne možemo postavljati uvjete 'ili mi ili oni'. Priroda je neodvojiva od ljudi i vrijeme je da svi postanemo svjesni toga.

*

Petra Čulig biologinja je zaposlena na mjestu stručne suradnice za zaštitu prirode u Udruzi Biom. Svoj rad posvetila je istraživanju i zaštiti ptica te popularizaciji prirode. Autorica je brojnih članaka o pticama te je urednica nekoliko priručnika za promatranje živog svijeta.