Dok su SDP-ovi članovi povjerenstva objasnili kako je tekao prvi krug privatizacije Ine u 2002. i 2003. godini, HDZ-ovi su se obrušili na sklopljeni ugovor tvrdeći da je on štetan za Hrvatsku.

SDP-ova predsjednica povjerenstva Dragica Zgrebec rekla je da se 2002. godine tražio 'strateški partner za Inu' i da je tadašnja vlada angažirala financijske i pravne savjetnike te stručnjake za odnose s javnošću uglavnom iz inozemstva.

'U lipnju 2002. godine doneseni su osnovni kriteriji za ponudu, a od 10 ponuđača ostalo je pet. U srpnju su najpovoljniji ponuđači pozvani na due-diligence. Kako su neki htjeli ubrzano doći do većinskog paketa dionica, a ugovorom to nije bilo moguće, neki su ponuđači odustali', rekla je Zgrebec tvrdeći da je prva faza privatizacije napravljena prema zakonu te podsjeća da je odluka o prodaji 25 posto plus jedne dionice Ine donesena 17. srpnja 2003.

HDZ-ovac Boris Kunst kaže da ga 'strašno interesira kako je uopće došlo do ideje da se Ina privatizira, kada se zna da je bila velik regionalni igrač, da zapošljava oko 16.000 radnika, da ostvaruje profit oko 550 milijuna kuna, a 2003. godine 899 milijuna?'

'Zašto bi se država odrekla zlatne koke i rasprodala domaće crno zlato? Ovo je sve zakonom definirano, ali ima nešto drugo u svemu tome - privatizacija Ine je karijes za Hrvatsku, i od onog trena kada je MOL preuzeo Inu - Hrvatska je ostala krezava, bez značajnog zuba!', rekao je Kunst i zatražio zapisnike sa svih sjednica tadašnje koalicijske vlade na čelu s pokojnim Ivicom Račanom.

'Iako zakon kaže da sve mora biti transparentno, netko je na sjednici vlade tražio da svi dokumenti iz privatizacije budu državna tajna. Ne znam zašto, ali tražim odgovor na to pitanje te na pitanje tko je dao MOL-u veća upravljačka prava nego što to proizlazi iz ugovora?', pita se Kunst i naglašava da to zasigurno nije bilo u interesu Hrvatske te kaže da 'MOL nije bio strateški partner, nego strateški dominator'.

HDZ-ovka Ana Lovrin kaže da ne može prihvatiti zaključak Zgrebecove da je sve provedeno prema zakonu dok ne dobije sve dokumente, a postavlja i pitanje zašto se MOL-u dala mogućnost veta na 15 bitnih pitanja, 'prema čemu se vidi da se nijedna važnija odluka ne može donijeti bez MOL-a'?

SDP-ovac Gordan Maras kaže da je definitivno sve u prvoj fazi privatizacije napravljeno prema zakonu i dodaje: 'MOL je najprije predložio 333 milijuna američkih dolara, a kasnije se pregovorima došlo do cijene od 505 milijuna dolara. Rosneft je odustao od natječaja upravo zato jer je vidio da prema ugovoru neće tako skoro moći doći do većinskog vlasništva nad Inom.'

HDZ-ovac Goran Marić na kraju se zapitao zašto je Ina postala neučinkovita i pod kontrolom MOL-a koji je sam u većinskom vlasništvu Mađarske. 'Privatizacija uopće nije bila u interesu države i to mi više sliči na ortački ugovor!', rekao je Marić.

Na drugoj točki SDP-ovci su uzvratili HDZ-ovim članovima navevši odluku Skupštine Fonda za branitelje iz 2008. da se proda sedam posto dionica Ine MOL-u, čime je MOL, tvrde, 'bio pogurnut' da stekne kontrolu nad Inom.