Pojavio se, ali bez previše koristi: na gotovo sva pitanja Fiorentini je odgovarao da se ne sjeća detalja ili jednostavno ne zna što se u klubu događalo u to doba, pa su ga novinari posprdno prozvali 'Fredi ne sjećam se'.

Državno odvjetništvo u ovom procesu optužilo je Željka Kovačevića, Petra Reića, Ivana Maršića, Velimira Strinića, Ivicu Šurjaka i Ivana Zelića da su od 1997. do 2000. oštetili državu i sam Hajduk za ukupni iznos od preko stotinu milijuna kuna. Dio se odnosi na 'crne fondove' i izbjegavanje plaćanja poreza, a dio na direktnu imovinsku korist optuženih.

Fiorentinijevo slabo pamćenje nešto se poremetilo na direktno pitanje je li nakon utakmice Hajduka i Shalkea iz Njemačke u Split donio kuvertu s 300 tisuća tadašnjih maraka. Priznao je da jest, ali navodno nije znao koja je svrha tog novca: kazao je da je mislio da se radi o sredstvima 'za ulaznice navijača'. Po optužnici se, inače, radi o novcu za pravo televizijskog prijenosa utakmica splitskog kluba, a tvrdi se i da su Kovačević i Reić 2000. pokušali prikriti dokaze tako što su blagajniku kluba Duji Biliću naredili da im preda svu dokumentaciju koju su potom uništili ili sakrili, a zatim službeno prikazali da je Hajduk uprihodio samo 50 tisuća maraka.

Proces kolokvijalno nazvan 'Hajduk 2' prepun je sočnih detalja: tako se Maršić tereti da je sredinom 1999. zatražio da mu se iz 'crne blagajne isplati 175 tisuća maraka koje je navodno zadržao za sebe te lažno prikazao da je novac proslijeđen igračima Zvonimiru Deranji i Mati Biliću za rješavanje njihovih privatnih problema'.

Ivici Šurjaku je pak iz iste blagajne isplaćeno 20 tisuća maraka.

Nekadašnji direktor stadiona Velimir Strinić navodno je od tadašnjeg direktora Željka Kovačevića zatražio da mu se s računa u Klagenfurtu doznači 35 tisuća maraka, što je zadržao za sebe. Transakcija je pokrivena lažnim 'nalozima blagajni'.

Glavni svjedok Fiorentini tijekom ovog postupka već je dao dva iskaza, i to još davne 2000, a na današnjem ročištu je - osim što se gotovo ničega nije mogao sjetiti - kazao da on nije kontrolirao poslovanje kluba u tom razdoblju jer se kao profesor kineziologije nije razumio u financije.

Svjedočio je i Stipe Dolić, bivši istaknuti HDZ-ovac i član Upravnog odbora Hajduka, a pred sudom je izjavio da 'nema pojma tko je donio novac iz Njemačke' i da je stav kluba bio da se treba raditi transparentno te plaćati sve obveze. Govorio je i kako je obilazio urede predsjednika Franje Tuđmana i Zlatka Mateše tražeći da se pomogne splitskom klubu.

Ovaj proces, inače, samo je jedan od brojnih koje je splitsko Državno odvjetništvo pokrenulo zbog malverzacija u Hajduku koncem devedesetih - i svi se povlače po sudovima rekordnih petnaestak godina s ozbiljnom mogućnošću da za nekoliko godina otkližu u zastaru. Nakon nekoliko prepravljanja optužnica, iz kojih je između ostalih misteriozno izostavljen Nadan Vidošević, suđenje je praktički ponovno u početnoj fazi.

Ukoliko se to nekim slučajem ne dogodi i ukoliko optuženi budu proglašeni krivima, morat će Hajduku nadoknaditi štetu jer je vodstvo kluba izabrano na navijačkim izborima već službeno postavilo imovinsko-pravni zahtjev.