Zakonsko priznanje roda u Hrvatskoj regulirano je od 2014. godine, a iz Zagreb Pridea poručuju da propisana procedura - osim niza problema u primjeni spomenutog pravilnika u praksi - sama po sebi krši tjelesnu autonomiju i ljudsko dostojanstvo transrodnih osoba.

Pravilnik se odnosi na osobe koje žele promijeniti spol, kao i na one koji to ne žele, ali traže da im se prizna život u drugom rodnom identitetu. U praksi, to znači da im se nakon pozitivnog rješenja izdaju osobni dokumenti s promijenjenim oznakama spola, pri čemu u Hrvatskoj još uvijek nije regulirana 'treća opcija', primjerice u slučajevima kada transrodna osoba ne osjeća pripadnost ni muškom ni ženskom spolu. U razvijenim državama to je regulirano na različite načine, pa se tako u osobne dokumente, između ostalog, može upisati 'neutralan' spol, ta se kategorija može ostaviti praznom ili se spolni identitet upisuje po želji transrodne osobe.   

Mia Gonan, programska koordinatorica Zagreb Pridea, koja sudjeluje na današnjoj sjednici saborskog Odbora, najavila je za tportal da će tražiti donošenje zakonskog rješenja koje će u potpunosti odvojiti proceduru od bilo kakvih medicinskih aspekata.

'To treba biti čisto administrativna procedura u koju neće biti uključene nikakve medicinske procjene niti vještačenja, već se rješavati isključivo na temelju samoodređenja osobe', objašnjava Gonan.

Transrodne osobe u Hrvatskoj sada su izložene dugotrajnim procedurama dobivanja rješenja o promjeni spola i života u drugom rodnom identitetu. Propisani rok od mjesec dana ni u jednom slučaju još nije poštovan, a neke su osobe čekale i duže od godine dana. Osim toga, ne postoji propisano tijelo kojemu je moguće uputiti žalbu na trajanje postupka ili na sam postupak, a mišljenje o nečijem rodnom identitetu daje se više puta: prvo ga pružaju stručnjaci uključeni u proceduru, koji nemaju jasne kompetencije za rad s transrodnim osobama te je do njih često teško doći, a zatim i Nacionalno zdravstveno vijeće koje daje konačno rješenje, a čiji članovi također nemaju jasne kvalifikacije za davanje takvog mišljenja.  

Sporno je naime to što je isti protokol propisan za osobe koje traže psihološku podršku i žele proći kroz zahvate prilagodbe spola, kao i za one koje to ne žele, što osobama koje to ne žele nepotrebno produžava proces i krši njihovu autonomiju. Nadalje, postupak je nepristupačan osobama koje žive izvan Zagreba, a ne postoji ni adekvatno riješena i dostupna zdravstvena skrb za transrodne osobe, koje u konačnici moraju same pokriti troškove medicinskih aspekata tranzicije iz jednog spola u drugi.  

Na načelnoj razini, problem je već u tome što mišljenje o nečijem rodnom identitetu daju druge osobe, dok bi se proces trebao temeljiti isključivo na osobnoj samoidentifikaciji.

'Kako bi te osobe ostvarile zakonsko priznanje roda, prisiljene su dobiti dijagnozu poremećaja rodnog identiteta, što predstavlja transfobno patologiziranje transrodnosti i nosi sa sobom nepotrebnu stigmu. Cjelokupan proces krši tjelesnu autonomiju, ljudska prava i dostojanstvo transrodnih osoba', upozoravaju iz Zagreb Pridea.

Zašto je važno zakonsko priznanje roda 

'Osobni dokumenti koji ispravno reflektiraju naš identitet elementarna su stvar za svaku osobu. Za mnoge transrodne osobe informacije o spolu na našim dokumentima, poput imena, oznake spola te oznake spola sadržane u JMBG-u, a koje nisu u skladu s našim rodnim identitetom, konstantan su izvor nelagode i straha', ističu u Zagreb Prideu. Skoro svaka situacija u kojoj osoba mora pokazati osobnu iskaznicu ili neki drugi dokument može rezultirati transfobijom, poniženjem, diskriminacijom i nasiljem. U tim su trenucima transosobe prisiljene nepoznatim osobama objašnjavati svoj rodni identitet i iskustvo, što krši pravo na privatnost i predstavlja nepotrebno poniženje. Zato su mnoge situacije koje su za druge ljude uobičajene, poput prelaska državne granice, otvaranja računa u banci ili zapošljavanja, za transosobe izrazito stresne i potencijalno traumatične.

K tome, kad transosobe dožive nasilje, vrlo ga rijetko prijavljuju policiji. Glavni razlog neprijavljivanja je upravo strah od transfobne reakcije policijskih službenika i službenica zbog oznake spola na osobnoj iskaznici koji ne odgovara rodnom identitetu i rodnom izražavanju žrtve. Zato je konzistentnost oznaka spola u službenim dokumentima s rodnim identitetom osobe ključna za pristup svim oblicima institucionalne pomoći.

Europski standardi

Prema standardima Vijeća Europe, zakonsko priznanje roda trebalo bi biti brzo, transparentno i svima dostupno te se temeljiti isključivo na principu samoodređenja. Među minimalnim standardima koji trebaju biti zadovoljeni kako bi postupak zakonskog priznanja roda bio u skladu s europskim standardima poštivanja ljudskih prava te po uzoru na najprogresivnije takve zakone, poput onih na Malti, u Norveškoj, Irskoj i Danskoj, u Zagreb Prideu navode se i sljedeći:

• osobna samoidentifikacija osobe koja traži zakonsko priznanje roda je jedina osnova za izdavanje rješenja
• osoba nije prisiljena izabrati između opcija 'muško' i 'žensko', već su ponuđene i alternativne opcije
• ne traži se intervencija ni mišljenje nikakve treće strane
• postupak ne uključuje nikakvo medicinsko vještačenje niti zahtijeva dobivanje ikakve dijagnoze
• postupak je brz i rješava se u propisanom roku
• postupak ne uključuje nikakve naknade
• pristup proceduri nema dobne granice te je u potpunosti dostupan djeci, mladima i starijim osobama
• eksplicitno su zabranjene dijagnostičke metode ili bilo kakvo testiranje djetetovog rodnog identiteta
• narušeno mentalno zdravlje ne smije biti osnova za odbijanje zakonskog priznanja roda – ono može upućivati na iskustva transfobije, a ne na nelegitimnost nečijeg rodnog identiteta te se nakon zakonskog i društvenog priznanja roda ono može drastično poboljšati
• od osobe se ne zahtijeva da živi određeni period života u 'drugom' rodnom identitetu, niti da određeno vrijeme koristi ime koje želi promijeniti. 

Na sjednici saborskog Odbora za ljudska prava, organiziranoj na poticaj TransParenta - Inicijative za roditelje trans i rodno varijantnih osoba - očekuje se sudjelovanje predstavnika ministarstava iz područja zdravstva, pravosuđa i demografije te ostalih ustanova, od Nacionalnog zdravstvenog vijeća i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje do Ureda pučke pravobraniteljice.