Na tečajnu listu Marija svako jutro gleda s grčem u želucu, očajnički traži izlaz, neki konstruktivan savjet koji bi joj pomogao, no od silnih stručnjaka koji su ju, kako kaže, u banci obasipali savjetima kada je podizala kredit u švicarcima, sada nema nijednog koji bi joj dao valjan financijski savjet. Jedini odgovor koji je u banci dobila je: 'Ne znamo što da radite, to je vaša odluka!'

Mogu li prezaduženi građani koje je rast vrijednosti švicarskog franka gurnuo preko ruba siromaštva uopće više odlučivati o svojim sudbinama? Teško! Malobrojne opcije koje su pred njima nesigurne su i nisu obećavajuće. Vratimo se na Marijinu priču. Čim su joj prije godinu dana rate počele rasti, ona je pokušala podići kredit u eurima kojim bi zatvorila kredit u švicarskim francima. U banci joj je tada rečeno da je rata u eurima veća 500 kuna te da se ne zna hoće li i euro rasti. Osim toga, ni zatvaranje kredita nije besplatno, za tu bi transakciju morala platiti tri posto od vrijednosti kredita. Tu je opciju stoga odbacila te je razmišljala o prodaji stana, no tada je shvatila da bi tim potezom ostala bez krova nad glavom, a banci bi i dalje dugovala 30-ak tisuća eura.

'Prvu ratu stambenog kredita platila sam u veljači 2008. godine. Iznosila je tada 3280 kuna. Danas mi je rata 5173 kune, a plaća nešto manje od 6700 kuna. Ostaje mi oko 1500 kuna, što trenutno pokriva režije koje su oko 1100 kn, no kada dođe zima, režije su zbog grijanja 2000 kn, što znači da nemam dovoljno ni za njih, a gdje je još hrana i potrebe djeteta', priča nam Marija.

LANČANA REAKCIJA PO LEĐIMA UMIROVLJENIKA

Na pitanje kako uopće preživljava kao samohrana majka, tiho odgovara da joj na pragu četrdesete pomažu roditelji izdvajajući od svojih nevelikih mirovina. Pomažu, kaže, i bratu, koji je privatnik, no ima problema s naplatama, te je očito da umirovljenici svojim mirovinama, koje Vlada želi zamrznuti, prehranjuju i svoju davno odraslu djecu te unuke.

Sve je izglednije da će se mnoge mlade obitelji, nakon osamostaljenja, morati vratiti pod roditeljski krov. Opcija prodaje stana kupljenog kreditom u švicarcima je zapanjujuće nepovoljna i ne gasi požar, nego tek malo sanira 'opekline'. Situacija u kojoj su danas obitelji koje su na taj način rješavale svoje stambeno pitanje postaje jasnija na Marijinom slučaju.

'Za kupnju stana smo 2008. podigli kredit od 124.000 švicarskih franaka, što je tada iznosilo 75.000 eura. Danas Hypo banci dugujem 118.419 švicarskih franaka, što sada iznosi čak 113.905 eura. Stan sam platila 100.000 eura, no u međuvremenu su cijene nekretnina pale, te ga u najboljem slučaju mogu prodati za 80.000 eura. Prodajom bih tako izgubila 20.000 eura, ostala bih bez stana, a banci bih i dalje bila dužna 30-ak tisuća eura', zaključuje Marija.

SVAKI DAN 100 KUNA VIŠE

U sličnoj, no nešto manje bolnoj situaciji je i djelatnica PU brodsko-posavske. Ona je pak digla kredit za kupnju automobila. Rata od 1100 kuna je bila podnošljiva, no onda je švicarac krenuo prema gore, a kućne financije nizbrdo.

'Rata mi se na dnevnoj bazi povećava za više od 100 kuna. U utorak je iznosila 1700, a u srijedu ujutro čak 1850 kuna, što mi je neizdrživo. Pokušala sam u banci dobiti financijski savjet, no uzalud, te sada idem u novi rizik. Podići ću kredit u eurima i zatvoriti ovaj u švicarcima, a je li to dobar ili loš potez, pokazat će vrijeme', ispričala nam je Brođanka. Obje naše sugovornice ponosne su žene i majke te su pristale s nama podijeliti svoje priče, no nisu željele da se njihova puna imena nađu u medijima. Njihove su sudbine, kako kažu, samo dijelovi tužnog mozaika.

Nakon razgovora s ljudima koji su se rješavajući životna pitanja našli u raljama dugova, ostaje gorak okus u ustima te pitanje mogu li dužnicima koji su podigli kredite u švicarskim francima pomoći banke, financijski savjetnici ili Vlada, ili pak iz lanaca ovakvog dužničkog ropstva ne bi uspio izaći ni sam Houdini.