Ruski obrambeni konglomerat Rostec objavio je da MiG radi na novom jednomotornom avionu s dva sjedala te će on činiti dio šireg sustava obuke. Glavni dizajner projektnog ureda Mikojan, Andrej Nedosekin, precizirao je da stvaraju što je moguće jeftiniji i lakši za upravljanje školski avion, model koji u potpunosti ispunjava zahtjeve osnovne obuke, a čije bi održavanje bilo pristupačno.

U Rostecovom priopćenju se navodi da će MiG-UTS zamijeniti čehoslovački L-39 Albatros, koji je ušao u službu sovjetske vojske još 1970-ih godina, a sada sve više pokazuje svoju zastarjelost. Inače, češki Aero nastavlja razvijati osnovni dizajn Albatrosa i nudi temeljito ažuriranu inačicu L-39NG te je u velikoj mjeri u istoj klasi kao i projektirani MiG-UTS.

Govoreći o modelu L-39, Sergej Korotkov, zamjenik generalnog direktora Ujedinjene zrakoplovne korporacije (UAC), u čijem je portfelju i Mikojan, tvrdi da postoje velike sumnje u podržavanje tog tipa aviona na kojem se provodi glavna obuka ruskih vojnih pilota. 'Stoga je potreban novi alat za obuku koji će nam omogućiti učinkovitu obuku letačkog i tehničkog osoblja', dodao je Korotkov u priopćenju.

Valja reći da Zračno-svemirske snage Ruske Federacije trenutno upravljaju sa 135 aviona L-39 i koriste ih za obuku uz napredniji i skuplji Jak-130 Mitten. Potonji se pak pokazao kao poprilično kompliciran avion za upravljanje jer je tijekom napredne obuke pilota zabilježeno nekoliko havarija zbog nepouzdanih upravljačkih kontrola.

Pojedini ruski blogeri navode da Moskva više ne može koristiti L-39 jer im Česi zbog sankcija uvedenih nakon početka rata u Ukrajini ne žele prodati piropatrone za izbaciva sjedala pilota. Dodaju i da Rusija ima premalo primjeraka modela Jak-130 da bi obučavala sve kadete, kao i da je nedavno donesena odluka prema kojoj se na raspoloživim L-39 leti s isključenim eksplozivnim patronama, uz pretpostavku da su nastavnik letenja i učenik potpisali odgovarajući obrazac za pristanak na to.

Pretpostavlja se da će Mikojan u izradi novog školskog aviona maksimalno koristiti raniji trenažer MiG-AT, čija su dva prototipa izgrađena sredinom 1990-ih godina. Kao i AT, budući UTS trebao bi imati ravna krila, tandem kokpit s dva sjedala i konvencionalni vertikalni stabilizator. Zasad nije poznato hoće li u potpunosti preuzeti kokpit iz AT-a, a ukoliko se dizajneri odluče na tu opciju, čini se da će naići na poprilično zastarjelu avioniku. Vjeruje se i da će UTS koristiti motor AI-222-25, koji je dizajniran u Ukrajini, ali se proizvodi u ruskoj tvrtki Saljut. Treba reći i to da je MiG-AT trebao zamijeniti L-39, ali je odbijen 2002. u korist modela Jak-130, koji pokreću dva motora AI-222-25.

Pod uvjetom da UTS bude opremljen naprednom avionikom, potencijalno bi se mogao koristiti za naprednu i borbenu obuku, pripremajući pilote za avione četvrte generacije na prvoj crti bojišnice i njihove nadograđene verzije. To je nešto za što ruski L-39 nisu prikladni. Vrijedno je i spomenuti da je MiG-AT svojedobno trebao imati reprogramabilni sustav upravljanja letom, koji bi mogao bolje simulirati upravljanje lovcima, kao i bombarderima i transporterima s manje manevriranja. Takav sustav bi u UTS-u mogao biti od pomoći u svestranijoj obuci ruskih pilota.

Rusija se u međuvremenu sve više suočava s njihovim nedostatkom zbog niskih plaća i rizika koje donosi ratovanje u Ukrajini. Ruski ministar obrane Sergej Šojgu još je 2016. izjavio da zemlji nedostaje 1300 vojnih pilota, što je ekvivalentno 20 do 25 zrakoplovnih pukovnija. Štoviše, pojedini izvori, koje citira portal The War Zone, navode da su ruski vojni piloti podmićivali liječnike kako bi ih otpustili iz službe iz medicinskih razloga, što im je omogućilo da preuzmu poslove u civilnom zrakoplovstvu.