Komentator smatra kako je takvo previše očito svrstavanje uz izbjegavanje rasvjetljavanja cjelovitosti toga sudbinski važna koraka za mnoge dodatni razlog za buđenje, otrežnjenje, zdravu kritičnost i postavljanje brojnih pitanja sebi i političarima.

Podsjeća kako su se potpisom 9. prosinca u Bruxellesu predsjednici država i vlada članica EU očitovali da je Hrvatska ispunila svoje 'domaće zadaće' te da ničim ne ugrožava nijedan interes sadašnjih članica EU. 'Može li se reći isto tako i s hrvatske strane da ono što su potpisali hrvatski predstavnici ne ugrožava nijedan vitalni legalni i legitimni interes Republike Hrvatske', pita Miklenić

Smatra kako je ovo pitanje nezaobilazno, premda ga u javnosti nema te dodaje kako na to pitanje još manje ima poštenoga odgovora. 'Na to pitanje odgovor ne daju ni konačno dostupni dokumenti', navodi i dodaje kako se onda svi oni koji žele donijeti odluku po svojoj savjesti moraju snalaziti kako bi došli do što cjelovitijega uvida.

Ocjenjuje kako odgovornu odluku na referendumu nije moguće donijeti bez što temeljitije informiranosti o samoj EU, njezinu funkcioniranju u stvarnom životu, aktualnoj krizi koja je potresa kao i mogućem razvitku te ekonomsko-političke tvorevine.

Ističe kako hrvatski glasači ne mogu donijeti odgovornu odluku bez poznavanja vjerodostojna odgovora na pitanje: je li Hrvatska u sebi 'ne/spremna' za ulazak u EU te podsjeća kako samo članstvo u EU nije spasilo više njezinih članica od teške gospodarske i financijske krize, kao ni od postupanja MMF-a. 'Ne/pristup Hrvatske u EU nije kao dosad više prvenstveno pitanje političkih elita', piše Miklenić i dodaje kako je to sada sudbinsko pitanje za svakoga odgovornog hrvatskog građanina.

Napominje kako sada s odlukom o 'ne/pristupu' dolazi na naplatu dosadašnje uporno odbijanje političara svih opcija da definiraju i razvijaju realne hrvatske potencijale, koji su objektivna ali neiskorištena prednost. 'Neizbježno je pitanje: jesu li vlasti išta bitno dosad učinile da bi na tim potencijalima osovile Hrvatsku na vlastite gospodarske noge kako bi u EU ili izvan nje bila poželjan partner i subjekt', piše glavni urednik i pita: može li se realno očekivati da će to hrvatski političari, u skladu s legalnim i legitimnim hrvatskim nacionalnim ciljevima i interesima, početi ostvarivati kad će im nad glavom bdjeti obveze iz Bruxellesa.

Miklenić smatra kako je prije referenduma svaki odgovoran hrvatski građanin dužan po svojoj savjesti tražiti odgovor na pitanje je li sadašnja Hrvatska s toliko lošim upravljanjima, neriješenim problemima, promašajima i propustima već sad spremna za najviši stupanj europske političko-gospodarske integracije, koja proživljava tako duboku krizu.