Pitanje ugovora, podsjetimo, otvorilo se na posljednjoj sjednici Programskog vijeća, kad je Goran Radman, glavni ravnatelj HRT-a, ustvrdio da im se ugovor ne isplati raskidati zbog visokih penala. Petogodišnji ugovor, za koji je nadležan sud u Ženevi, s američkim EWN-om sklopio je 2006. Mirko Galić, a 2011. produljio ga je, zbog nepovoljno sročenih stavki i tehničke zaostalosti HRT-a, Josip Popovac. Između njih šef Prisavlja bio je i Vanja Sutlić.

Jedna od stavki iz ugovora potpisanog 2006, zbog kojih je praktički morao biti produljen pet godina kasnije, članak je 15.3 u kojem stoji da 'HRT nema pravo sklapati bilo kakve ugovore, usmene dogovore ili bilo kakve sporazume za proizvodnju, emitiranje i distribuciju programa unutar područja (Sjeverna i Južna Amerika, Australija i Novi Zeland, op.a.) u cjelini ili djelomično, uključujući, ali ne ograničavajući se na sve licencirane i podlicencirane programe prema trećim stranama za vrijeme od dvije godine od dana prestanka ugovora'.

To bi značilo da, ukoliko HRT ne bi produljio ugovor s EWN-om, dijaspora ne bi mogla gledati i slušati program iz Hrvatske minimalno dvije godine. Što bi u tom slučaju nedvojbeno, kako to biva kod nas, stvar diglo na političku razinu.

Iako smo već i 2006. i 2011. bili dobrano zagazili u doba interneta i online streamova, HRT je tehnološki bio u dvadesetom stoljeću i emitirao je program za iseljenike, Glas i Sliku Hrvatske putem satelita i odašiljača na srednjem i kratkom valu.

Za potrebe emitiranja i proizvodnje programa za dijasporu država godinama subvencionira HRT u iznosima koji su se godišnje kretali od 10 milijuna kuna naviše, a najveći dio tog novca odlazio je na zakup satelita.

'Kada smo pokrenuli Glas i Sliku, mislim da je to bilo 2001. ili 2002, bio je to izniman događaj. Znam da smo upriličili i malu svečanost na kojoj je bio tadašnji premijer Ivica Račan. Tehničke mogućnosti tada nisu dopuštale da idemo preko interneta', pojasnio nam je Galić.

Na našu tvrdnju da su okolnosti 2006. zasigurno bile drugačije, Galić navodi kako ni tada tehničke mogućnosti nisu dopuštale ono što vjerojatno dopuštaju danas.

'Svaki ugovor morao je proći verifikaciju nekoliko službi. U slučaju s tvrtkom EWNpreko koje je HRT emitirao program putem satelita za područje Sjeverne, Južne Amerike, Australije i Novog Zelanda, ugovore su sigurno verificirali i šef tehnike, financija i pravne služe, a na kraju sam ga ja potpisao.

Tako da ne vjerujem da smo sklopili nešto što je gotovo neraskidivo. I danas stojim iza toga što sam potpisao. No prošlo je puno vremena od toga i zbilja se ne sjećam svih detalja. Trebalo bi se konzultirati s tadašnjom pravnom službom. Kada je, 2011, ugovor istjecao, HRT je vjerojatno mogao promijeniti platformu za emitiranje i umjesto satelita krenuti putem interneta', mišljenja je Galić.

No ni 2011. situacija, doznajemo, nije bila puno bolja. Bilo je to vrijeme u kojem se politika natezala oko izbora šefa HRT-a. Zapravo, HRT je, primjera radi, s emitiranjem na srednjem valu završio tek početkom 2014.

Kao što smo već ranije pisali, partner EWN-a za Hrvatsku, kako 2006, tako i danas, tvrtka je MediaHub u vlasništvu Roberta Šveba, a onje na HRT-u radio, između ostalog, i u Galićevu mandatu.

'Nije Šveb imao nikakve veze sa sklapanjem tog ugovora', decidirano je zaključio Galić.

Kada ugovor s EWN-om istekne, 2016, valjda će HRT biti spreman za silazak s neba i ulazak u 21. stoljeće.