U razgovoru s neimenovanim dužnosnicima američke vojne i obavještajne zajednice, The New York Times otkrio je da su Ukrajinci posve pogrešno protumačili naputke i pomoć koju su dobili iz Pentagona te kardinalno pogriješili besmislenim napadima elitnih jedinica na isto tako elitne, ali dobro ukopane jedinice ruske vojske.

Glavni cilj protuofenzive bio je prekinuti ruske opskrbne linije na jugu Ukrajine, prekidajući kopnenu vezu između Rusije i okupiranog Krimskog poluotoka, čime bi se raspao gotovo cijeli front.

Što se zapravo dogodilo?

Međutim, umjesto da se posvete tom zadatku, ukrajinski zapovjednici su podijelili trupe otprilike podjednako između istoka i juga zemlje, rekli su američki dužnosnici za The New York Times.

Kao rezultat te pogrešne kampanje, više ukrajinskih snaga bilo je blizu Bahmuta i drugih gradova na istoku nego blizu Melitopolja i Berdjanska na jugu, strateški daleko značajnijih.

Rusi u velikoj prednosti

Planeri i instruktori Sjedinjenih Američkih Država su savjetovali Ukrajini da se usredotoči na front koji ide prema Melitopolju te da probiju ruska minska polja i druge obrane, čak i ako pritom izgube više vojnika i opreme.

'Samo promjenom taktike i dramatičnim potezom može se promijeniti ritam protuofenzive', rekao je američki dužnosnik koji, poput ostalih zapadnih dužnosnika s kojima su razgovarali novinari The New York Timesa, govori pod uvjetom anonimnosti.

Drugi američki dužnosnik rekao je da su Ukrajinci preširoko raspoređeni i da trebaju konsolidirati svoju borbenu moć na jednom mjestu. Nakon gotovo tri mjeseca kontraofenzive, Ukrajinci bi mogli ozbiljno shvatiti ovaj savjet, osobito jer se broj žrtava povećava, a Rusija još uvijek drži prednost u ljudstvu i opremi.

Sredinom kolovoza američki general Mark Milley, inače šef Združenog stožera, i njegov britanski kolega, admiral sir Tony Radakin te general Christopher Cavoli, najviši američki zapovjednik u Europi, potaknuli su vojnog zapovjednika Ukrajine, generala Valerija Zalužnog, da se usredotoči na jedan glavni front. I prema riječima dvojice dužnosnika upućenih u razgovor, Zalužni se složio.

Uloga britanskog admirala Radakina posebno je važna i do sada nedovoljno cijenjena, rekli su dužnosnici.

Milley i dalje svaki tjedan razgovara sa Zalužnim o strategiji i potrebama ukrajinske vojske. Ali administracija američkog predsjednika Joea Bidena zabranila je visokim američkim časnicima posjete Ukrajini iz sigurnosnih razloga i kako bi se izbjeglo povećanje napetosti s Moskvom. Međutim Britanija nije nametnula takva ograničenja i Radakin, uzoran časnik koji je služio tri puta u Iraku, razvio je bliske veze sa svojim ukrajinskim kolegom tijekom višestrukih posjeta zemlji.

Američki dužnosnici kažu da postoje naznake da je Ukrajina počela premještati neke od svojih iskusnijih borbenih snaga s istoka na jug. Ali čak i najiskusnije jedinice su rekonstituirane nekoliko puta nakon što su pretrpjele teške gubitke. Ove jedinice ovise o sve manjem kadru starijih zapovjednika. Neki vodovi su većinom popunjeni vojnicima koji su bili ranjeni i vratili se u borbu.

Ukrajina je nedavno probila jedan sloj ruske obrane na jugu i pojačava pritisak, rekli su američki i ukrajinski dužnosnici.

Strah od ruskog napada sa sjevera

Neki analitičari kažu da bi taj napredak mogao biti premalen i da se dogodio prekasno. Borbe se odvijaju na uglavnom ravnom terenu, što pogoduje braniteljima. Rusi se bore iz prikrivenih položaja koje ukrajinski vojnici često primjećuju tek kada su udaljeni samo nekoliko koraka od njih. Satima nakon što ukrajinski vojnici očiste polje od mina, Rusi ih ponovno postave koristeći sustave za udaljeno miniranje.

Prema američkoj doktrini rata, glavni napor u ofenzivi koncentrira se na jedno mjesto, čak i ako se druge jedinice bore na drugim frontovima. Međutim Ukrajina i Rusija se bore prema staroj sovjetskoj doktrini koja nastoji minimizirati rivalstva među rodovima i zapovjednicima vojske, osiguravajući jednake količine opreme i ljudstva svim zapovjedništvima. Zato niti jedna od tih vojski u ratu nije ostvarila nijedan značajniji cilj, kažu izvori za NYT.

Značajne ukrajinske snage još su uvijek vezane za Bahmut, grad u kojem su se vodile najkrvavije bitke ovog rata, i to zbunjuje zapadne stratege.

Ukrajina je uložila ogromne resurse u obranu okolnih mjesta, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski ne želi izgledati kao da odustaje od pokušaja vraćanja izgubljenog teritorija. Ali američki dužnosnici kažu da politika mora, barem privremeno, ustupiti mjesto vojnoj strategiji.

Amerikanci kažu da je opravdano držati manje snage blizu uništenoga grada kako bi se vezali ruski vojnici i spriječili da ga koriste kao bazu za nove napade na regiju Donbasa. Ali Ukrajina je tamo dovukla snage dovoljno velike za ponovno zauzimanje grada, što je dovelo do velikih gubitaka za malu ili nikakvu korist. Ukrajinci ponavljaju Amerikancima da se i dalje uspješno bore i na jugu i na istoku te da velike ukrajinske snage kod Bahmuta štite zemlju od nove moguće ruske ofenzive kod Kupjanska na sjeveroistoku.

Ukrajinci ne slušaju Amerikance

Ukrajinci ne slušaju američke savjete jer američki zapovjednici nikad nisu doživjeli rat takvog razmjera i intenziteta koji se vodi u Ukrajini niti je američka ratna doktrina bila testirana u okruženju u kojem Rusi dominiraju u ometanju elektroničkih komunikacija i GPS-a te gdje ne postoji potpuna američka zračna prevlast.

Američki dužnosnici rekli su da Ukrajinci imaju još mjesec do šest tjedana prije nego što ih kišni uvjeti prisile na pauzu u kontraofenzivi. Već u kolovozu Ukrajina je odgodila barem jedan veći napad zbog kiše, tvrdi NYT te dodaje da ako se ruske linije ne probiju do jeseni, oslobađanje veće površine okupirane zemlje neće biti moguće te će rat ući u treću godinu.

Ono što je za obrambene analitičare još važnije jest da bi Ukrajina već do sredine i kraja rujna mogla ostati bez resursa za napade jer su se trupe u protuofenzivi već dva puta rotirale. Zbog toga se Ukrajina vratila na 'staru' taktiku - iscrpljivanje Rusa artiljerijom i napadima dronovima.

Američki dužnosnici kažu da ne vjeruju da je ofenziva osuđena na propast, ali priznaju da Ukrajinci nisu postigli uspjeh koji su oni ili njihovi saveznici priželjkivali kad je napad započeo. Iako su ruske snage na jugu zemlje daleko manje od ukrajinskih, izgleda da se ponašaju daleko bolje nego što su to predviđali zapadni stratezi. Problemi s niskim moralom i lošom logistikom i dalje postoje, rekao je stariji američki vojni dužnosnik.

No Rusija se drži svojeg tradicionalnog načina borbe na kopnu u Europi: u prvim mjesecima rata Rusi katastrofalno prolaze prije nego što se prilagode i nastave uporno boriti.

Neki američki dužnosnici očekuju da će Ukrajina doći otprilike do polovine puta do Azovskog mora do zime, kad hladno vrijeme može diktirati još jednu pauzu u borbi. To bi za američke saveznike bio 'djelomičan uspjeh', dok su drugi izvori NYT-a uvjereni da Ukrajinci neće uspjeti ni to.

Šef američke vojske, general Milley nedavno je izjavio: 'Protekla dva mjeseca protuofenzive bila su duga, krvava i spora. Ukrajincima je trebalo više vremena nego što su planirali. Ali postižu ograničeni napredak.'