Snijeg je ovdje malo koga iznevjerio. Ima ga već od listopada pa sve do svibnja. Sa svojom srednjom maksimalnom visinom od 264 centimetra, ovo alpsko mjestašce dospjelo je na sam vrh ljestvice austrijskih zimskih odredišta s najdebljim snježnim pokrivačem. Te je podatke na papir stavio Gunther Aigner, stručnjak za istraživanje skijaškog turizma, koji je u svojem radu analizirao količine snijega koje su izmjerile austrijske pokrajinske hidrografske službe i zaključio kako se njegova visina ondje nije promijenila posljednjih 108 godina te kako se ni ne uočava trend njegova smanjivanja. 

Obertauern će zbog toga Austrijanci često prozvati svojom skijaškom metropolom, a fenomen pripisati geografskom položaju usred planinskog masiva Tauern i meteorološkoj formuli po kojoj oblaci 'izbacuju' svoj snježni teret. 

Selo je to sa svega 250 stanovnika i 150 hotela, 90 kilometara udaljeno od Mozartova grada Salzburga i četiri sata vožnje od Zagreba. Gotova svaka obitelj ondje se već generacijama bavi istim poslom – turizmom, ali i poljoprivredom. Na farmama uzgajaju krave koje puštaju ljeti na pašnjake, a od njihova mlijeka proizvode sireve ili pak imaju destilerije u kojima se 'cijedi' popularni šnaps. Mještani su međusobno poslovno umreženi, pa sve što se proizvede u ovom dijelu pokrajine Salzburg na kraju završava na hotelskim menijima, pred turistima.  

'Skoro svaka kuća ima hotel', rekao nam je u razgovoru prilikom susreta u Obertauernu Mario Siedler, direktor turističke zajednice ovoga mjesta, u koje se tijekom sezone sleti i oko 4000 sezonaca iz Europe. Među njima ima i Hrvata, Mađara, kao i radnika iz Bosne i Hercegovine koji mogu mjesečno zaraditi čak i do tri puta veću plaću od one prosječne kod kuće.

Skijaša ili zaljubljenika u snijeg ipak je puno više. Istovremeno ih u Obertauernu može biti smješteno oko 10.000 dok se na kraju sezone, kada se podvlači crta i rezimiraju rezultati, brojke vrtoglavo penju i premašuju milijun turista. Iako je više skijaša, zaljubljenika u snijeg, sunce i prirodu, na svoje dolaze i oni željni ludih provoda koji počinju već oko 16 sati u planinskim restoranima, a završavaju u kasnim večernjim satima. Tišina je, ipak, ono što osvaja. 

'Slušaj ovu tišinu planine', govori nam Stefan Olsom, instruktor skijanja iz skijaške škole Krallinger, jedne od prvih, a osnovane još davne 1949. u Obertauernu.

Teško je opisati ljepotu planinskih vrhova okovanih snijegom. Bez tvorničkih dimnjaka i zaglušujuće buke prometa, ondje se čuje samo škripa snijega pod nogama ili huk vjetra. Čak sto kilometara skijaških staza upravo je kao stvoreno za one malo manje hrabre, a poput žbica velikog kotača pružaju se po obroncima planina sve do 2313 metara nadmorske visine. Sve je to umreženo s 26 suvremenih žičara i ski liftova. Ima za svakoga ponešto, ali mahom je riječ o blažim padinama. Dovoljno je otvoriti vrata hotela pa da se u samo nekoliko koraka nađeš na stazi i otisneš se u svoju snježnu avanturu. Na tebi je samo da izabereš koju, a svaka od njih ima i svoje ime. 

Dok poznata kružna transverzala Tauerna omogućava obilazak cijelog mjesta po rubu snježne kotline, za odvažnije je tu 'super sedmica' ili zahtjevna tura koja uključuje sedam najviših vrhova do kojih se može doći skijaškim liftovima, ali i na skijama. Najhrabriji skijaši i borderi mogu testirati svoje vještine na jednoj od najstrmijih staza s hupserima u Alpama, koja je pod nagibom od čak 45 stupnjeva, popularnom Gamsleitenu 2. Naravno, ako su dovoljno hrabri.