Velika većina ubojica nisu duševni bolesnici nego psihički zdrave osobe - ali s poremećajima ličnosti, kaže jedan od najuglednijih hrvatskih forenzičkih psihijatara, Goran Arbanas
Ubojstvo žene u riječkom kafiću jedno je od najbrutalnijih koja su se ikad desila Hrvatskoj. Odakle takav izljev nasilja?
'Iza potpuno identičnog ponašanja mogu stajati različiti motivi, dakle ljudi mogu napraviti istu stvar zbog različitih razloga. Jedino što možemo zaključivati je da postoji neka afektivna tenzija i emocionalna nabijenost, ali što je do toga dovelo, to ja ne znam jer nisam razgovarao s tom osobom. Na primjer, netko može počiniti ubojstvo jer je to minuciozno isplanirao, jer mu to stvara neku materijalnu korist ili zato što će nešto time dobiti. Ili na primjer, potpuno istu stvar može napraviti osoba zato što je ljubomorna ili zaljubljena ili ima veliki afektivni angažman oko toga. Ili vrlo rijetko može osoba to napraviti zbog teške duševne bolesti jer je teško vidjela realnost', rekao je Arbanas za RTL.
'Ako gledamo općenito kaznena djela i specifično ubojstva, vrlo rijetko duševni bolesnici čine teška kaznena djela. Uglavnom to čine ljudi koji nemaju teže duševne bolesti. U nekakvim velikim uzorcima svjetskim hrvatskim europskim, negdje oko 5 posto počinitelja su duševni bolesnici a 95 posto su hajdemo reći psihički zdravi ljudi. E sad, unutar kategorije psihički zdravih ljudi odnosno ljudi koji nisu neubrojivi se nalaze i ljudi koji imaju različite poremećaje ličnosti. Čak do 2/3 počinitelja teških kaznenih djela u zatvorima su ljudi s poremećajima ličnosti. E sad se vraćamo na vaše pitanje jesu li oni oduvijek takvi, ili samo u tom trenutku? Dakle poremećaji ličnosti su trajne osobine, razvijaju se u ranoj dobi ili adolescenciji i zapravo nas prate tijekom cijelog života, što znači da su to trajne osobine, objasnio je Arbanas.
Kad je ubojica nasrnuo na svoju žrtvu, trojica muškaraca u kafiću su ga pokušale spriječiti, ali su ipak odustali i izašli van. Je li to zbog straha, šoka?
'Moguće da su se uplašili i kad su vidjeli silnu agresivnost, pobojali se za sebe. S druge strane, možemo razmišljati i znamo iz istraživanja da što je više ljudi prisutno nekom događaju, da smo manje spremni pomoći, jer ima tu i drugih koji bi trebali', izjavio je Arbanas.