Pa ipak, populacija pasa nekako je izdržala. Družili su se s ekipama za čišćenje Černobila, a hranili su ih radnici elektrane koji su ostali na tom području. Danas stotine slobodnih pasa žive u području oko mjesta katastrofe, poznatom kao zabranjena zona. Lutaju napuštenim gradom Pripjatom i spavaju u visoko kontaminiranoj željezničkoj stanici Semikhod. Znanstvenici su proveli istraživanje DNK životinja koje je pokazalo da su psi iz Černobila genetski različiti od čistokrvnih pasa, kao i od drugih skupina pasa koji se slobodno razmnožavaju, objavljeno je u Science Advancesu, prenosi New York Times.

U tekstu se navodi i da je još prerano reći je li i kako radioaktivno okruženje pridonijelo jedinstvenim genetskim profilima pasa iz Černobila. Međutim studija je prvi korak u nastojanju da se shvati ne samo kako je dugotrajna izloženost zračenju utjecala na njih, već i što je potrebno za preživljavanje katastrofe. Projekt je rezultat suradnje znanstvenika iz Sjedinjenih Država, Ukrajine i Poljske, kao i Clean Futures Funda, neprofitne organizacije sa sjedištem u SAD-u koja radi u Černobilu. Neprofitna organizacija, osnovana 2016., započela je rad s ciljem pružanja zdravstvene zaštite i podrške zaposlenicima elektrane koji još uvijek rade u zabranjenoj zoni.

No organizacija je ubrzo shvatila da je pomoć potrebna i psima koji žive u Černobilu. Populacija bi se povećavala ljeti, a često je padala zimi, kada bi zavladala nestašica hrane. Bjesnoća je bila konstantan problem. Godine 2017. Clean Futures Fund počeo je s brigom za pse cijepeći ih i sterilizirajući. Istraživači su prikupili uzorke krvi od 302 psa koji žive na različitim lokacijama unutar i oko zabranjene zone. Gotovo polovica njih živjela je u neposrednoj blizini elektrane dok je druga polovica boravila u Černobilu, slabo naseljenom stambenom području udaljenom desetak kilometara. Iako je bilo preklapanja između populacija pasa, općenito su psi iz elektrane genetski drugačiji od onih iz grada Černobila, otkrili su istraživači. Čini se da postoji mali protok gena između dvije skupine, što sugerira da su se rijetko križale.

'Bio sam potpuno iznenađen gotovo potpunom diferencijacijom između dviju populacija, činjenicom da su stvarno postojale u relativnoj izolaciji već neko vrijeme', rekao je Timothy Mousseau, biolog sa Sveučilišta Južne Karoline. Istraživači su također identificirali 15 čopora. Neki su bili veliki i razgranati dok su drugi bili mali, s definiranim teritorijem po kojem su se kretali. Tri krvno povezane skupine dijelile su skladište za istrošeno nuklearno gorivo, otkrili su znanstvenici. Studija će tako biti dobra polazna točka za daljnje istraživanje učinaka zračenja.

Obje skupine pasa bili su mješanci, ali je kod obiju pronađen i DNK njemačkog ovčara i nekih istočnoeuropskih pasmina ovčara. Kod pasa iz Černobila pronađen je i DNK uobičajen za boksere i rotvajlere. Usporedba spomenutih DNK sekvenci pasa iz elektrane, pasa iz Černobila i čistokrvnih ovčara koji žive u neradioaktivnim okruženjima mogla bi pomoći istraživačima da identificiraju promjene u genomu povezane s radijacijom.