Budući da ruska vojska nailazi na značajni otpor ukrajinskih vojnika i branitelja u gradovima, ruski predsjednik Vladimir Putin odlučio je na urbanu bojnišnicu poslati sustave opremljene termobaričnim raketama koji uništavaju protivničke bunkere, laka oklopna vozila i živu silu. Evo što sve znamo o sustavu TOS-1 i njegovoj naprednijoj verziji TOS-1A koji nosi zastrašujući naziv „Suncopek“
Američki CNN objavio je u subotu snimku na kojoj se vidi transport nekoliko sustava TOS-1 kroz ruski pogranični grad Belgorodu koji se nalazi nekih 400 kilometara sjevernije od Kijeva. S obzirom da je riječ o kompleksu za uništavanje žive sile i bunkera očito je da je ruska vojska naišla na žestoki otpor među Ukrajincima.
Sustav TOS-1 je višecijevni raketni lanser s raketama opremljenim aerosolnim,, odnosno termobaričnim bojnim glavama koji je postavljen na podvozje tenka T-72. Riječ je o borbenom kompleksu koji podsjeća na poznate višecijevne bacače raketa BM-13 iz Drugog svjetskog rata poznatije pod nadimkom „Kaćuša“.
Razvoj sustava TOS-1, pokrenut 70-ih godina prošlog stoljeća, dugo je bio čuvan kao vojna tajna, a prvo vatreno krštenje je imao u dolini Panždšir tijekom sovjetske invazije na Afganistan. Kasnije je korišten i u Drugom čečenskom ratu, a njime su Iračani I regularna sirijska vojska napadali uporišta tzv. Islamske države (ISIL) . Prema pojedinim izvorima, TOS-1 su koristili i Armenci u nedavnom sukobu s Azerbajdžanom, ali i proruske snage u Donbasu.
TOS-1, inače, nosi naziv Buratino, što je ruski naziv za Pinokija, a ime je dobio zbog velikog „nosa“ raketnog lansera koji ispaljuje rakete kalibra 220 milimetara. Raketni sustav TOS-1 ima relativno kratki domet do 3,5 kilometara, dok mu je minimalni domet 400 metara, što dovoljno govori da je dizajniran za blisku borbu i uništavanje protivničkih bunkera.
Rateni sustav ovog tipa može ispaliti jednu ili dvije rakete istovremeno u vremenu od pola sekunde, a da bi ispalio čitav lanser potrebno mu je između 7,5 i 15 sekundi, s time da rakete padaju na prostor veličine 200 puta 400 metara. Punjenje lansirnih cijevi se, pak, obavlja pomoću vozila za punjenje, tzv. TZM-a, koji je napravljen na temelju podvozja tenka T-72 na koji je ugrađen kran i spremnik za rakete.
TOS-1 je opremljen suvremenim susatvom za upravljanje paljbe kojim se upravlja unutar vozila, čime se tročlana posada ne izlaže neprijateljskoj vatri. Uz to, TOS-1 može pucati na vidljive mete u 90 sekundi od trenutka kočenja, što ga, uz svojevrsni bacač plamena, čini idealnim oružjem za uništavanje žive sile. Posada, koju čine zapovjednik, topnik i vozač, naoružana je s jurišnim puškama AKS-74, puškostrojnicom RPKS-74, a dostupno im je i pet ručnih bacača RPG-26 i 10 ručnih granata F-1.
Početkom 2003. godine u sastav ruske vojske ušla je modernizirana verzija TOS-1A s dužim lansirnim cijevima i povećanim dometom do 6 kilometara. Najnovija verzija sustava nosi naziv „Suncopek“ koji dovoljno govori o njegovoj razornoj toplinskoj snazi.
TOS-1A ima smanjen broj lansirnih cijevi sa 30 na njih 24, a smješten je na novo opskrbno vozilo tipa TZM-T koji nosi dvije skupine po 12 raketa između kojih je montiran kran te spremnik od 400 litara benzina za nadopunjavanje lansirnog vozila.
Prema dostupnim podacima, ruska vojska u svojem sastavu ima više od 45 sustava TOS-1A, a nekolicina njih sudjelovala je u rujnu prošle godine u zajedničkim vježbama s bjeloruskom vojskom.