Opasnost od nuklearnog sukoba velesila zbog rata u Ukrajini koji je pokrenuo Putin veća je nego bilo koji put desetljećima unatrag. Neki stručnjaci umanjuju opasnost od prijetnje vjerujući da Putin blefira kako bi uplašio zapadne čelnike tako da ne djeluju odlučno protiv ruske invazije na Ukrajinu.

Čak i američki predsjednik Joe Biden, na direktno pitanje novinara trebaju li Sjedinjene Američke Države strahovati od mogućeg nuklearnog rata, odrješito je odgovorio - ne.

Švicarski dužnosnici također su zaključili kako je mala vjerojatnost da će Rusija upotrijebiti nuklearno oružje protiv Zapada u sukobu zbog moskovske invazije na Ukrajinu, objavila je ministrica obrane Viola Amherd nakon što se Švicarska pridružila sankcijama EU-a protiv Rusije.

Međutim, bez obzira na umirujuće poruke namijenjene smirivanju strahova stanovništva kako bi se izbjegla panika, pojavila su se nagađanja da je Pentagon u nedjelju proglasio Defcon 2, što znači korak od nuklearnog rata. Defcon 2 dosad je bio proglašen samo dvaput, tijekom Kubanske krize i Zaljevskog rata. U ponedjeljak ujutro ta je razina opasnosti snižena pa sada iznosi Defcon 3, što označava povećanje vojne pripravnosti iznad normalne. Defcon (Defense Ready Condition) je sustav koji Pentagon koristi za označavanje razine prijetnje od nuklearnog rata s kojima se suočava SAD, a to određuje i spremnost za potencijalni odgovor. Postoji pet razina, od Defcona 1 do 5. Defcon 5 je najniže stanje pripravnosti, a Defcon 1 je maksimalna spremnost, što znači da nuklearni rat počinje ili je već počeo.

Zabrinjava i stav Fione Hill, jedne od najboljih američkih stručnjaka za Rusiju, osobe koja desetljećima proučava Putina. Hill u intervjuu za Politico kaže da Putin ne bi oklijevao upotrijebiti nešto što ima, što je neobično i okrutno. Svaki put kada upitate, kaže stručnjakinja: 'Ne bi, zar ne?', odgovor je: 'Da, bi. I želi da to znamo, naravno.'

'Ne znači to da bismo se trebali bojati. Upravo to i želi. Moramo se pripremiti za te nepredviđene situacije i shvatiti što ćemo učiniti da ih spriječimo', kazala je stručnjakinja. Nelagodu povećavaju i operacije ruske vojske u Ukrajini nadomak najveće nuklearne elektrane u Europi, ukrajinskog Zaporižja, sa šest reaktora, priopćila je u ponedjeljak Međunarodna agencija za atomsku energiju (IAEA), opetujući 'snažnu zabrinutost'.

Pomama za jodom u Hrvatskoj

Strah od nuklearne katastrofe nesagledivih posljedica uvukao se i među Hrvate. Građani su zatrpali zdravstvene institucije upitima i traženjem informacija gdje i kako mogu kupiti jod, a traži se i gdje kupiti zaštitne folije u slučaju nuklearnog napada.

'Lijek se može kupiti samo na recept. On nema drugu indikaciju i koristi se samo u slučaju nuklearnih katastrofa', kazala je Ana Soldo, predsjednica Hrvatske liječničke komore (HLK), za Dnevnik Nove TV. Svjetska zdravstvena organizacija propisala je protokole u slučaju nuklearnih katastrofa. Protokoli se odnose na radijuse do 25 kilometara od mjesta nesreće. Sličan protokol imamo i u Hrvatskoj u slučaju havarije NE Krško. Možete ga pročitati ovdje. Zagreb je od Krškog udaljen 26 kilometara zračne linije.

>> [FOTO/VIDEO] Ovo je Putinovo oružje sudnjeg dana kojim je upravo zaprijetio svijetu

Jodna profilaksa ili uzimanje tableta stabilnog joda hitna je mjera zaštite i spašavanja koja se provodi konzumiranjem odgovarajuće doze stabilnog joda u tabletama. Primjena pripravaka kalijeva jodida predviđena je samo za osobe mlađe od 40 godina. Za osobe starije od 40 godina rizik od raka štitnjače uzrokovan radioaktivnim jodom znatno opada te za tu populaciju nisu ustanovljeni medicinski razlozi uzimanja kalijeva jodida, osim u slučaju izuzetno visokih doza.

U Republici Hrvatskoj određena su dva skladišta pripravaka kalijeva jodida u zoni primjene hitnih mjera zaštite i spašavanja, i to na dvije lokacije: Zavod za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije sa sjedištem u Zlataru i Zavod za javno zdravstvo Zagrebačke županije sa sjedištem u Zaprešiću. U slučaju potrebe najvažnija je brzina jer se tablete moraju uzeti nekoliko sati od incidenta. Incident u nuklearnoj elektrani, bez obzira na njegovu razinu, bio bi zapravo minorna opasnost u usporedbi s nuklearnim ratom koji garantira potpuno uništenje života na čitavom planetu.

Razmjeri katastrofe u slučaju nuklearnog udara

Moskva i Washington posjeduju većinu nuklearnog arsenala na svijetu i on je dovoljan, ako počnu ispaljivati rakete jedni na druge, da Zemlja vrlo brzo postane nenastanjiva. Nekoliko puta dvije najveće vojne sile bile su vrlo blizu nuklearnog sukoba. U rujnu 1983. raketni napadni sustav sugerirao je da je SAD lansirao oružje na Sovjetski Savez. Sovjetski pukovnik Stanislav Petrov zaključio je da je riječ o lažnoj uzbuni i nije prijavio uzbunu. Da je to učinio, Moskva bi vjerojatno odgovorila stvarnim nuklearnim napadom.

Svijet posebno pamti 13-dnevnu kubansku raketnu krizu u listopadu 1962., kada je Sovjetski Savez tajno postavio projektile na Kubu - samo oko 150 kilometara od kopna SAD-a. Iako su vojni savjetnici pozvali američkog predsjednika Johna F. Kennedyja da napadne Kubu, on je odlučio uspostaviti blokadu otoka i pokušati postići diplomatski dogovor sa Sovjetima, dijelom zato što bi vojni sukob mogao postati nuklearni. Naposljetku, situacija je završila tako što su Sovjeti povukli projektile s otoka.

Teorija o tome može li netko baciti nuklearnu bombu koncentrira se oko najozbiljnijeg pitanja u ovim raspravama: ljudske i fizičke štete. U slučaju nuklearnog udara polumjer vatrene kugle - to jest oblak gljive - protezao bi se oko pola četvornog kilometra, napisali su novinari Voxa u analizi. Oni koji bi se nalazili u krugu od dva kilometra od udara suočili bi se s najvećom dozom zračenja. Bez liječenja smrtnost bi bila ​​između 50 i 90 posto samo od akutnih posljedica. Umiranje traje između nekoliko sati i nekoliko tjedana. Trovanje zračenjem užasan je način umiranja. Mučnina, povraćanje, krvarenje, proljev, opečena koža koja se ljušti - neke su od posljedica.

Na području od oko 30 kilometara četvornih od udara bomba bi sravnila stambene objekte, ubijajući ljude u njima ili blizu njih. Krhotine i vatra bile bi posvuda. Ljudi na području od oko 55 kilometara od udara zadobili bi opekline trećeg stupnja. Kada bomba eksplodira, dogodi se jak bljesak svjetla. Oni koji su izloženi svjetlu, koje bi se protezalo kilometrima daleko, zadobili bi opekline ako bi im koža bila izložena. Lako zapaljivi predmeti zapalili bi se i izbili bi požari. Na području od oko 215 četvornih kilometara od udara ljudi još uvijek mogu umrijeti ili barem zadobiti teške ozljede od eksplozije. Vjetar bi u međuvremenu odnio ozračene krhotine i predmete daleko izvan zone eksplozije i izazvao bolesti u bezbroj živih bića. Sve ovo posljedice su samo jednog nuklearnog udara. Razmjena više bombi izazvala bi ozbiljnije posljedice.

Stvarni rat: nuklearna jesen i zima

Stvarni nuklearni rat imao bi tako mnogo šire i razornije posljedice. A ako bi taj rat izmakao kontroli, učinci nakon sukoba bili bi puno gori od samih napada – i promijenili bi tijek ljudske povijesti. Najrazorniji dugoročni učinci nuklearnog rata zapravo se svode na crni dim s prašinom i česticama u zraku, piše Vox. U nuklearnom ratu gradovi i industrijska područja bili bi gađani, proizvodeći tone dima dok bi gorjeli. Dio od tog dima dospio bi u stratosferu te bi se godinama zadržao ondje jer nema kiše koja bi ga isprala. Taj bi se dim širio svijetom, blokirajući Sunčevu svjetlost u većem dijelu Zemlje.

Kao rezultat toga svijet bi doživio niže temperature i manje oborina, što bi uništilo veći dio poljoprivredne proizvodnje na planetu. To bi, potencijalno, vrlo brzo dovelo do raširene gladi. Međutim utjecaj na svijet ovisi o količini dima koji se diže. Dok se modeli i procjene znanstvenika razlikuju, vjeruje se da bi od pet milijuna do 50 milijuna tona crnog dima moglo dovesti do takozvane nuklearne jeseni, a od 50 milijuna do 150 milijuna tona crnog dima moglo bi gurnuti svijet u 'nuklearnu zimu'. Ako bi se dogodio potonji scenarij, gotovo bi svi na planetu umrli.