Ako ste se ikad zapitali kako se točno mjeri gledanost, koji su faktori koji utječu na odluke neke mreže pri otkazivanju serija i koliko je sustav izračuna gledanosti zapravo zastario, probat ćemo vam pobliže objasniti.

Vražja kutija

Arthur Nielsen, osnivač Nielsen Media Researcha, čovjek je koji je zaslužan za mjerenje televizijske gledanosti kakvo se i dan danas vrši. Svoja istraživanja i mjerenja tržišta Nielsen je započeo u tridesetim godinama prošlog stoljeća, i to za radijske emisije. Svoje znanje prenio je i na televiziju u pedesetim godinama prošlog stoljeća, a statistička mjerenja kakva su obavljana tada, obavljaju se i danas, po jednakim pravilima, u većini TV gledalačkog svijeta.

U Republici Hrvatskoj mjerenje gledanosti vrši AGB Nielsen. Veličina panela u našoj državi trenutno je 760 kućanstava. U tih 760 kućanstava instalirano je 1.086 peoplemetra. Peoplemetar, popularna Nielsenova kutijica, bilježi što svaki pojedinac u kućanstvu gleda u točno određenom trenutku. Kutijica funkcionira na principu da svaki od ukućana dobije svoj osobni broj na njoj, koji mora uključiti svaki put kada gleda televiziju. Osobni broj sadrži podatke starosti, spola, rase, prihoda i svega što Nielsen uključuje u svoje istraživanje. Ukoliko kućanstvo s peoplemetrom ima goste u trenutku kada se gleda televizija, i oni moraju dobiti svoj broj na kutiji.

Igra brojeva

Nielsenov peoplemetar prikuplja podatke tijekom dana, a od 2 ujutro do 6 ujutro sačuvane informacije šalje putem telefonske veze, odnosno modemskim prijenosom, u centar za obradu podataka. Nielsenova kućanstva biraju njihovi stručnjaci, i to vrlo striktnom metodom da panel uključuje sve karakteristične regionalne, spolne, dobne, edukacijske i slične osobine u svom uzorku. Uzorak je reprezentativan za područje koje se ispituje. Ako ste se ponadali da bi možda vaše kućanstvo moglo postati vlasnikom peoplemetra, možete na to slobodno zaboraviti. Oni biraju vas, a ne vi njih.

Kada se podaci konačno obrade, Nielsen svojim klijentima šalje detaljne podatke izvršenog ispitivanja kroz svoj vrlo mali uzorak, koji u Hrvatskoj predstavlja univerzum od 4.161.532 ljudi. U taj univerzum spadaju svi pojedinci stariji od 4 godine koji žive u kućanstvu s TV prijemnikom na području Republike Hrvatske. Javnost u Hrvatskoj dobije djelić podataka, vrlo često samo kroz medijska priopćenja TV mreža. Dobiveni podaci izraženi su kroz tri osnovna broja. Sveukupnu brojčanu gledanost, AMR, odnosno average minute rating, i share. AMR označava postotak osoba koji je gledalo navedenu emisiju, a share označava udio osoba koji su gledali emisiju, a da su imali upaljen prijamnik. Na primjer:

XY emisiju na Z televiziji, u trajanju od 20.00 do 20.45, gledalo je 625.000 osoba, a ostvarila je 15/25 gledanost.

Prva brojka, ona od 15, označava postotak svih osoba starijih od četiri godine koji su gledali tu emisiju. U ovom slučaju to je 625.000 pojedinaca. Brojka od 25 označuje share, odnosno postotak svih upaljenih televizora koji su od 20.00 do 20.45 gledali navedenu emisiju na dotičnom programu.

Što to sve znači za gledatelja?

Nažalost za nas, krajnje korisnike i vjerne gledatelje bez Nielsenovih kutijica, mjerenje je gotovo nebitno. Ono bitnije, američko mjerenje, koje određuje što ćemo i koliko dugo još gledati, funkcionira na istom principu. Kultura gledanja televizije jako se razlikuje u Americi i ostatku svijeta stoga oni imaju vrlo jasne i čvrsto definirane parametre vezane uz TV. Njihov univerzum je ogroman, za TV sezonu 10'/11' izračunat je na skoro 116 milijuna TV kućanstava koje pokriva svega 25 tisuća Nielsenovih obitelji. Kada takav maleni uzorak određuje kako će izgledati krajolik udarnog termina na televiziji, naravno da dolazi do problema.

Nielsen se kune u točnost svojih podataka, u koje uopće ne sumnjamo, no sistem kao takav je problematičan i donekle arhaičan. Iako statistička greška kod ovakvog mjerenja iznosi oko dva posto, Nielsen u obzir uzima samo gledanje televizije uživo, na prijamniku, sa šturim, dodatnim podacima za digitalne snimače. Nažalost, potpuno iz računice izbacuje gledanje na drugim platformama, poput interneta. Da ne govorimo o onom, nešto ilegalnijem gledanju. 25 tisuća obitelji je uzorak koji se potom samo množi i zapravo nagađa podatke za prostor na kojem se mjerenje vrši.

No, kao i sve na ovom svijetu, i televiziju pokreće novac. Američke TV mreže u petom mjesecu prodaju svoje jesenske sheme oglašivačima koji kupuju prostor za reklame unutar programa koji ih zanimaju. Ako program, odnosno serija, ne zadovoljava brojčane kriterije gledanosti za koje je mreža svojim oglašivačima rekla da hoće, serija se ukida. Ako u datom terminu serija XY nije generirala gledanost za koju je oglašivač platio, serija XY gubi svoje mjesto u shemi i otkazuje se. Kabelske mreže nešto su fleksibilnije po pitanju gledanosti, a pogotovo one koje ne prodaju oglašivački prostor, već pretplatu na gledanje (HBO, Showtime, Starz).

Velike mreže se oslanjaju na Nielsenove detaljnije podatke, poput određene, ciljane demografije gledatelja, najbitnija od kojih je ona između 18 i 49 godina. Najbitnija iz razloga što se procjenjuje da će ti gledatelji potrošiti najviše novca na proizvode iz reklama koje gledaju. Osim 18-49 demografije, bitne su sve one koje dobro kotiraju kod mlađe publike, a poznat je i primjer otprije par godina kad je Friday Night Lights spašen od otkazivanja zbog svojih bogatih gledatelja. Iako relativno slabo gledan, 'Friday Night Lights' je vrlo visoko kotirao kod gledatelja s prihodima većim od sto tisuća dolara godišnje. Jer alternative nema, Nielsen će i dalje pedantno objavljivati svoje podatke, mreže će i dalje na temelju njih određivati što ćemo gledati, nauštrb možebitne kvalitete i preferenca kućanstava bez 'kutijica'.