Oni cijeli radni vijek brinu o sortama i hibridima poljoprivrednih kultura. Radionica im je oranica, a nebo granica u razvoju biljnih patenata. Znanstvenici s Poljoprivrednog instituta Osijek, čije kreacije niču na poljima širom zemaljske kugle, od sjeverne do južne hemisfere, za sebe kažu da su oplemenjivači sjemena. Najveći su hrvatski izvoznik sjemena i uz bok s najvećim svjetskim imenima poput Monsanta, Pioneera i Syngente.

'Na ravnateljsku poziciju došao sam ravno iz – kukuruza', s osmijehom nam govori izvanredni profesor dr.sc. Zvonimir Zdunić, executive MBA, ravnatelj Poljoprivrednog instituta Osijek (PIO), smještenog na samom rubu južnog dijela grada, u okruženju nepreglednih polja kukuruza i pšenice, omeđenih gradskom obilaznicom.

To je radionica osječkih znanstvenika pod otvorenim nebom, iz koje u svijet odlazi najbolje hrvatsko sjeme kukuruza, pšenice, ječma, soje, suncokreta, lucerne, crvene djeteline i stočnog graška. Kako bi ubrzali višegodišnji proces razvoja novog sortimenta poljoprivrednog bilja, a u jednoj kalendarskoj godini imali i dvije vegetacijske sezone, 'laboratorije na otvorenom' imaju na obje Zemljine hemisfere. U stanicu u Turskoj nedaleko od grada Izmira odlaze već deset godina, a rade i u Čileu.

'Najčešće je kukuruz taj koji otvara vrata za kulture na inozemnim tržištima. On se apsolutno najbolje prodaje u svijetu', vodeći nas kroz pokusna polja za tportal kaže ravnatelj Zdunić, a i sam je, reći će za sebe, po vokaciji oplemenjivač kukuruza.

Dugotrajan je to i zahtjevan posao. U PIO-u je trenutno pet oplemenjivačkih timova, a u cijeloj Hrvatskoj tim se poslom bavi vrlo malo ljudi. Prvi hibridni kukuruz Osječani su napravili još davne 1964. godine.

'Svi smo mi sljedbenici naših starih znanstvenika koji su to započeli', dodaje dr.sc. Antun Jambrović, predstojnik Odjela za oplemenjivanje i genetiku kukuruza PIO-a.

Do svoje kreacije, odnosno prvog hibrida kukuruza mladom je znanstveniku potrebno, ako ima sreće, minimalno deset godina.

'To nije postupak kojim možete preko noći ostvariti rezultat. Ni nakon desetljeća ne može biti sigurni jeste li dobili baš ono što ste na početku poželjeli', otkriva nam on.

Njihov je posao iznjedriti najbolje moguće kombinacije sjemena u utrci s klimatskim promjenama i zahtjevima tržišta. Kreativnosti ovdje nema kraja, a rezultat je biljni patent.

'Znanstvenik ste koji je nešto patentirao i time se ponosite jer kada se vozite autocestom i kraj nje ugledate table s imenom vašeg hibrida, bude vam drago. Među poljoprivrednicima ste jedan od njih i važno vam je njihovo mišljenje. Svjesni ste da od toga što stvarate ljudi očekuju pristojan život, zaradu, novac. Nije im stoga nevažno hoće li dobiti osam ili 12 tona po hektaru', sažima Jambrović.

Kada je u pitanju ekonomska računica, ovi osječki znanstvenici sjemenom koje proizvode nastoje smanjiti troškove sušenja, a klimi doskočiti ranom sjetvom kako bi zaštitili biljku od najveće suše. Oči su im stoga stalno uprte u nebo i vremensku prognozu. Biljke su sada žedne, a prave kiše nema na vidiku.

'Izrazito je toplo i bojimo se jer prave sušne godine koje zahvaćaju cijelu zemlju, i ne samo nas, započinju već u travnju. S takvom sušom malo se tko može izvući', upozorava ovaj znanstvenik, vješto balansirajući među hrpom papira i tablica na radnom stolu.

Iza njegova tima već je 50 registriranih hibrida. Prilikom prijavljivanja potpisuju se svi kao autori te tako u posao uvlače mlađe kolege.

'Htjeli bismo zadržati politiku dolaska najboljih mladih kadrova. Gledamo kojom je brzinom netko završio fakultet, s kojom prosječnom ocjenom, koju je srednju školu pohađao, jer sve to ulazi u jednadžbu dolaska na Institut. Ovdje postoje timovi ljudi koji imaju ogromno znanje o svakoj kulturi, a kada mladi čovjek dođe među njih, preplavi ga ogromna količina posla koji mora napraviti, doktorat, sudjelovanje u komercijalnom dijelu, rad na oplemenjivanju. To je veliki presing, ali jednog dana, kada iziđe iz toga žrvnja, postaje izvrstan stručnjak za područje za koje se školovao', objašnjava ravnatelj Zdunić.

U Poljoprivrednom institutu zaposleno je 150 radnika, a više od 40 su doktori znanosti. Priliku za zaposlenje ovdje dobiva manje od pet posto najboljih studenata osječke Poljoprivrede i zagrebačke Agronomije. Po tom je ključu na Poljoprivredni institut stigao i aktualni ravnatelj. Bio je najbolji student generacije s prosjekom ocjena 4,7.

'Regrutiramo najbolje studente i među njima pravimo selekciju kako bismo ih zaposlili kao znanstvene novake. Selekcija ljudi je najveća garancija opstanka jer onda oni te kriterije selekcije prenose i na biljke, vjerovali ili ne. I sam sam prošao taj proces. Zapošljava se isključivo putem javnog natječaja indeksa, a ne babe i stričeva', kaže on.

U zatvorenom prostoru se malo boravi te znanstvenici provode dane radeći u poljima.

'Teorijsku osnovu možeš svladati u kabinetu i uredu, ali se na poljima Instituta stječju praktična znanja od kojih se živi na tržištu - tamo se razgovara s biljkama, obavljaju neophodna križanja, uzimaju zabilješke, mjeri visina i stabilnost prinosa, sila otpora na polijeganje, vlaga u zrnu... Sve se to radi vani i takav rad nema cijenu', tumači ovaj Osječanin, jedini doktor biotehničkih znanosti u Hrvatskoj sa završenom menadžerskom međunarodno akreditiranom poslovnom školom koji je u ravnateljsku fotelju Instituta stigao je prije devet godina.

Od tada im je za 300 posto porasla godišnja proizvodnja sjemena. Dok su prije osam godina dorađivali 3000 tona, sada se to popelo na 9000 tona, odnosno devet milijuna kilograma. Riječ je o 2000 tona ozimog ječma i isto toliko soje, 3000 tona ozime pšenice, 1000 tona kukuruza te stotinu lucerne. Od četiri hrvatske njive zasijane sojom, primjerice, tri su tako, ilustriraju, pod njihovim sjemenom. Ovaj hrvatski institut više od 80 posto prihoda ostvaruje prodajom na domaćem i inozemnom tržištu.