Politika je u njemu, Pantovčak prije svih, vidjela izvanrednog kandidata za šefa HRT-a. Po tko zna koji put promijenjen je Zakon o HRT-u, dane su mu ovlasti kakve nije imao nijedan od njegova tri prethodnika u ovom stoljeću. Odlučio je s pravom preokrenuti javni RTV servis naopako jer promjene na Prisavlju su nužne. Previše se toga lošega nagomilalo u javnoj kući i stvari treba mijenjati.

One doduše ne idu preko noći, neke su bolne i otpor kod zaposlenih nije nelogičan. Jer dok otkazi u ostatku medija više nisu ni vijest, plaća na HRT-u je sigurna stvar, radilo se puno ili ništa.

Sebe je, u šaljivom tonu, na predstavljanju svog programa predstavio kao Supermana koji je umjesto S na prsima imao logo HRT-a, a novinarima koji prate rad kuće poručio je da ga ne zovu jer s njima ne misli telefonski komunicirati. Kasnije će se pokazati da je trebao.

A onda je Superman s preporukom Billa Gatesa, kako je to jedan kolega duhovito primijetio, pokazao poslovni duh Željka Keruma. Na HTV1 postavio je kuma Željka Rogošića, za šefa tehnike doveo je Duška Zimonju koji je bio u sukobu interesa jer je u trenutku svog imenovanja bio član Vijeća za elektroničke medije, zbog čega ga je Povjerenstvo koje regulira te stvari kaznilo sa sedam tisuća kuna.

S razlogom su novinari otvorili pitanja oko postavljanja Borisa Sruka za šefa poslovanja i Ante Rončevića za glavnog ekonomista. Oko prvog jer iza sebe vuče sudske repove iz bivše tvrtke, a oko drugog zato što je, iz perspektive autora ovih redaka, nagrađen boljim radnim mjestom jer je vlastitu kuću tužio.

Kao šlag na tortu došlo je nepodnošenje imovinske kartice. Možda Radman nije trebao znati da je mora podnijeti, ali kad je već to učinio, onda ju je morao ispuniti u cijelosti. I problema ne bi bilo jer hotel na Bohinju si je mogao priuštiti. Pa bio je šef Microsofta u ovom dijelu Europe.

Dio medija špekulirao je da će u petak zbog svega podnijeti ostavku, ali itko tko iole poznaje Kerumove poslovne manire znao je da može očekivati odgovor u stilu: 'Rođo, nisi me ti ni metija, pa me neš ni skinit!'

I dogodio se Kerum, ali u rukavicama. Radman je poručio kako ga 'oni koji imaju moć mogu i smijeniti, ali da se on sam neće povući'. A onda je na iznenađenje svih iz Keruma isplivao Zdravko Mamić. Nisu se doduše spominjale kurve, smradovi smrdljivi, nije se nikom govorilo da je zamazan i prljav, nitko nije poslan u rodno mjesto.

Dogodilo se nešto puno gore. Radman je novinare optužio da je njemu i njegovim suradnicima zbog njihova pisanja ugrožen život i da im se zbog toga pljačka imovina.

'Obraćam se vama koji javnosti prenosite zlo', izustio je čovjek s tisuću lica, nakon čega su se novinari odlučili napustiti presicu. Bio je to jedini način da se zaustavi neargumentirana verbalna eskapada glavnog ravnatelja.

Srećom, novinari koji prate HRT nisu mazohisti koji šute i trpe kada tipovi poput Zdravka Mamića, Željka Keruma ili Milana Bandića vrijeđaju kolege.

Ako je imao prijetnje, ako mu je provaljeno u stan kao što se priča, ako su Sruku navodno prerezane žice na automobilu, oni su to trebali prijaviti policiji. Mogao je Radman to i iskomunicirati s novinarima, ali nije jer je on komunikaciju srezao u startu pa se zato danas i događa da na benigna pitanja s HRT-a stižu odgovori u kojima se pozivaju na Zakon o zaštiti o osobnih podataka.

Umjesto da presicu okrene u svoju korist, iskomunicira stvar pravilno, on si je navlačenjem nove maske pucao u nogu.

Tko zna, možda zato da sutra može kazati kako mu treba PR stručnjak čije usluge tada neće biti besplatne.