'Časni sude, pravda za sve ove žrtve zahtjeva ništa manje od doživotne kazne zatvora', riječi su kojima je tužiteljstvo završilo dokazni postupak.

'Karadžić je imao moć nad životom i smrću bošnjačkih muškaraca u Srebrenici i nije tu moć iskoristio da 16. srpnja 1995. zaustavi ubijanja. Nazivao je podčinjene da provjere zašto su neki pobjegli', kazao je tužitelj Alan Tieger.

Iako je Karadžić tijekom suđenja umanjivao svoju ulogu, tužitelj je poručio da je istina ta da je bio predsjednik i vrhovni zapovjednik oružanih snaga i 'pokretačka snaga' etničkog čišćenja. 'Nadgledao je operacije u Srebrenici. Odobrio je svaki ključni korak. Imao je ovlasti i kontrolu nad svakom institucijom u državi uključenom u ubojstva i prisilno premještanje. Imao je ovlasti i kontrolirao je vojsku, policiju i lokalne vlasti. Oni su ga povratno izvještavali tijekom čitave srebreničke operacije. Svojim je ovlastima osigurao da nikad nitko ne istraži ubojstva tijekom njegove vladavine, da se zločini zataškaju, tijela sakriju i međunarodna zajednica drži u neznanju sve dok nije bilo prekasno.'

Karadžić je optužen za sudjelovanje u udruženom zločinačkom pothvatu u okviru kojeg je u srpnju 1995. počinjen genocid u Srebrenici te progon i etničko čišćenje nesrba u velikim dijelovima Bosne i Hercegovine koji su u sedam općina dosegnuli razmjere genocida. Optužen je za višegodišnju opsadu Sarajeva kojom su terorizirani stanovnici glavnog grada topništvom i snajperima, uzimanje pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce i njihovo korištenje kao živi štit.

Tužitelj je u završnim riječima posebno opisao slučaj Prijedora, u kojem je u nekoliko mjeseci tisuće ljudi ubijeno, zatvoreno u logore i zlostavljano. Do kraja 1993. iz grada je protjerano ukupno 44.000 Bošnjaka i Hrvata. 'To odražava namjeru da se unište bošnjačka i hrvatska zajednica u Prijedoru.'

'Karadžićevo prisilno demografsko restrukturiranje Bosne trebalo je biti provedeno razaranjem značajnih dijelova bošnjačkih i hrvatskih zajednica i pravo ime za to je genocid', poručio je tužitelj.

'Očekujem i nadam se da će Vijeće proučiti svaki akt i dokaz kako obrane tako i tužilaštva i u tom slučaju ja nemam sumnje da će to biti oslobađajuća presuda', rekao je Radovan Karadžić.

Kao na sudu, Karadžić je u intervjuu za Balkansku istraživačku mrežu poručio da ga 'niti jedan razuman sud ne bi osudio'. Bivši vođa bosanskih Srba potvrdio je da su u Srebrenici počinjeni ratni zločini, no odbija optužbu da je riječ o genocidu.

Kaže da je u Srebrenici ubijeno svega nekoliko stotina ljudi s povezima i da je sve krivica pojedinaca koji su to skrili od nadređenih.

Odbija krivnju i sebe smatra mirotvorcem i državnikom. Smatra da bi njegove šanse trebale biti iste kao i šanse bilo kojeg predsjednika države u modernom svijetu. Kaže da nije mogao učiniti išta više te da se borio za očuvanje mira.

Nakon što je 2006. u zatvoru preminuo bivši srbijanski predsjednik Slobodan Milošević, Karadžić će biti najviše rangirani dužnosnik kojem će se presuditi za zvjerstva počinjena tijekom rata u BiH od 1992. do 1995.

Od svibnja 1992. Karadžić je bio predsjednik Republike Srpske i vrhovni zapovjednik vojske bosanskih Srba, koja je pod njegovim vodstvom provela etničko čišćenje, a Bošnjaci i Hrvati odvođeni su u logore. Dok je Sarajevo krvarilo pod opsadom, dok su tisuće Bošnjaka ubijane nakon pada Srebrenice, Karadžić je pod zaštitom Slobodana Miloševića radio što je htio.

U srpnju 1995. protiv njega je podignuta haška optužnica. Glava mu je na tjeralici vrijedila pet milijuna dolara, no međunarodnim snagama nije previše bilo stalo da ga uhvate. Još je godinama slobodno putovao Bosnom. NATO je pokrenuo nekoliko neuspješnih akcija.

Podsjetimo, Karadžić je godinama pod imenom Dragan Dabić živio u Srbiji iako ga je tražio Haag, a uhićen je 2006.