Naravno, svaka vijest o rastu podrške krajnjoj desnici u određenoj zemlji povlači za sobom kako paralele sa sličnim fenomenima u Europi (Nizozemska - protuislamska stranka Geerta Wildersa, Austrija - Slobodarska stranka, Italija - Sjeverna liga, Grčka - Zlatna zora...), tako i traženje zajedničkih uzroka u klonuloj europskoj ekonomiji.

No možda bi aktualnija tema pred europske izbore moglo biti zajedničko nastupanje ovih protuimigrantskih i eurofobnih pokreta u svibnju iduće godine. Marine Le Pen, perjanica francuske krajnje desnice, poznata po pitoresknim usporedbama Sovjetskog Saveza i Europske unije, još je i prije rezultata ankete izrazila želju za suradnjom s nizozemskim kolegama. Naravno, u njezinom zanesenom intervjuu za nizozemski dnevni list NRC Handelsblad prije svega je govorila o 'usporednim patriotskim pokretima' i o 'ponosu na vlastitu kulturu', a tek potom o 'borbi protiv zagušljive imigracije i islamizacije'. No san o stvaranju paneuropskog antiimigracijskog pokreta podržanog svekolikim fobijama nije baš nadohvat ruke.

Naime u francuskoj stranci tvrde da nemaju ništa protiv religije kao takve, već im samo smeta 'vidljivost islama u društvu'(!), a pokret Geerta Wildersa otvoreno je islamofoban. Wilders je pak izrazio sumnje oko snažnog antisemitizma kod francuskih kolega te valja vidjeti koliko će ih te ideološke divergencije ujediniti ili razjediniti pred zajedničkim ciljem osporavanja internog uređenja Unije.

Veze su se, kako navodi Daily Telegraph, zasad uspostavile između francuske i austrijske stranke, a Wilders se okrenuo stranci Vlaams Belag (Flamanski interes) u Belgiji, Demokratskoj stranci u Švedskoj i talijanskoj Sjevernoj ligi. Nigel Farage, vođa euroskeptične Nezavisne stranke Ujedinjenog Kraljevstva, ogradio se od kontinentalnih snaga tvrdeći da su njihovi stavovi o religiji i rasi 'odveć ekstremni'.

No poznajući svadljivu narav tih pokreta, kao i činjenicu da crpe snagu izravno iz osporavanja nacionalnih poredaka (s Europom tek kao prigodnim privjeskom), paneuropska konstrukcija krajnje desnice zasad je još uvijek na krhkim temeljima. Primjerice, skupina od 23 zastupnika krajnje desnice iz aktualnog saziva Europskog parlamenta, poletno nazvana 'Identitet, tradicija i suverenitet', brzo se raspala nakon što je Alessandra Mussolini uvrijedila Rumunje.

Kako piše britanski list, europski federalisti boje se da bi čak 30 posto glasova na nadolazećim izborima moglo otići na raznorazne euroskeptike koji imaju namjeru kapitalizirati ekonomski pad u Europi. Eurozastupnica Sarah Ludford iz redova liberalnih demokrata izjavila je da bi uspjeh euroskeptičnih stranaka u 2014. stvorio dosad 'najekstremniji sastav Europskog parlamenta' te da je brinu kako njihovi 'rasistički i diskriminatorni stavovi', tako i njihov 'protekcionizam i neprijateljstvo spram jedinstvenog tržišta'. Francuski predsjednik François Hollande je pak u nedavnom intervjuu za više europskih listova govorio o 'regresiji i opasnosti paraliziranja'.