'Kraj ove godine donio je maksimalno aktiviranje svih snaga na rusko-ukrajinskom bojištu prije svega zato što Rusi traže kakav-takav uspjeh kako bi opravdali angažiranje cjelokupne svoje armijske mašinerije. No očito postoje problemi u organizaciji pa su se skoncentrirali na nekoliko gradova poput Bahmuta u regiji Donjeck, gdje su u borbu uveli dio postrojbi uvježbavanih na velikoj vježbi s bjeloruskim snagama. Sada koriste brigadne oklopno-mehanizirane snage i topništvo koje još mogu upotrebljavati jer nije došlo do velike zime. Trenutno su dobro opremljeni, ali ipak ograničeni pravcima djelovanja isključivo po cestama, jer tlo nije smrznuto', objašnjava Barić.

'Još neko vrijeme trajat će pregrupiranje, a onda će - pretpostavljam na godišnjicu početka invazije, dakle koncem veljače - vjerojatno izvršiti veći udar, dakako ukoliko vremenske prilike to budu dozvoljavale. Sasvim sigurno dobro prate obuku ukrajinskih snaga i suradnju s SAD-om, Britanijom, Njemačkom i Poljskom, a sasvim sigurno žele preduhitriti dogovoreni dolazak većih količina preciznog naoružanja i raketnih sustava', dodaje umirovljeni general.

Po njemu, 2023. godina na ovom ratištu bit će teška i neizvjesna; Ukrajina će izdržati velike pritiske i nanijeti Rusima značajne gubitke, no nije izvjesno da će rat dobiti apsolutnog pobjednika, odnosno da će jedna od strana oružjem nametnuti svoje pregovaračke pozicije.

'Ne vjerujem da će Rusi uspjeti zauzeti potpuno razrušeni Bahmut, važan grad i važno željezničko čvorište, koji im je bitan i u simboličkom i psihološkom smislu - jer bi time zaokružili teritorije odmetnutih pokrajina koje je Rusija i formalno priznala. Za njih je izuzetno važna i situacija oko Hersona na jugu: grad možda jesu napustili i predali ga Ukrajincima, ali postavili su jake crte obrane oko njega jer s tih pozicija zapravo štite Krim i stvaraju pretpostavke za eventualno napredovanje prema Odesi. I promjene među njihovim zapovjednim kadrom sugeriraju da se pripremaju za ratne operacije tijekom proljeća i ljeta', smatra sugovornik tportala.

S druge strane, objašnjava, zapadne zemlje sasvim sigurno neće napustiti Ukrajinu, nego će joj i dalje pružati maksimalnu pomoć u naoružanju i opremi, te će joj time dati i sposobnost za nanošenje dubljih udara u ruski teritorij. Stoga se na proljeće i ljeto može očekivati i iscrpljenost na svim stranama.

'A tu su i sankcije koje će definitivno imati utjecaj na političku stabilnost Rusije, jer bi se mogle pojaviti političke opcije koje će raditi pritisak na Putina, ali moguće su i neke demonstracije nezadovoljstva u Europi jer je i njena ekonomska stabilnost narušena i pitanje jer može li ona izdržati još jednu godinu pada standarda i visokih cijena energenata. Jedinstvena reakcija Europe na rusku agresiju bila je potrebna i očekivana, ali činjenica jest da nijedna njena država još uvijek nema riješenu ni trajnu opskrbu energentima, a kamoli njihovih cijena koje dramatično variraju', dodaje Slavko Barić.

Trajnog rješenja sukoba u Ukrajini, dakle, zasad nema na vidiku, niti se razvoj događaja kreće u tom smjeru. Sukobi na ratištu mogli bi kulminirati, a tek zajedno s rezultatima sankcija, energetske nestabilnosti i rasta cijena oni bi mogli - i trebali, kaže sugovornik tportala - dovesti do primirja nužnog za početak ozbiljnih pregovora.

'I Ukrajinci i Rusi zasad imaju maksimalističke zahtjeve - jedni povratak na stanje iz 2014. godine a drugi 'legalizaciju' svojih ratnih osvajanja - s kojim se neće moći održati mirovni pregovori i doći do realnog rješenja. Za početak je potrebno postići mir', nastavlja Barić.

Ruska agresija na Ukrajinu je, upozorava, dovela i do promjene vojne paradigme u Europi i spoznaje da joj je, u novom kontekstu, potrebna potpuno drugačija obrambena i sigurnosna politika.

'Ona se ne može prepustiti isključivo Njemačkoj i Francuskoj, a pogotovo se to ne smije dogoditi s razvojem oružanih snaga i obrambenih sustava. Zajednička europska obrana trenutno je vezana za SAD i NATO, a zapravo potpuno nedefinirana i nije nikakva garancija sigurnosti u budućnosti. Radit će se novi europski obrambeni sustav, za kojega se donedavno smatralo da nije potreban, a na njega će sve zemlje pristati. One koje su svojedobno prigovarale zbog izdvajanja 2 posto nacionalnog BDP-a kako bi se slijedili standardi NATO-a, sada neće imati ništa protiv ni ako izdvajanje dosegne 4 posto', prognozira Barić.