U Zagrebu je prošlog tjedna gostovao Emil Pain, negdašnji savjetnik ruskog predsjednika Borisa Jeljcina, etnopolitolog i stručnjak za Kavkaz - jedno od najosjetljivijih kriznih područja u suvremenom svijetu. Intervju za tportal dao je tijekom konferencije Pogled k Rusiji, na kojoj je hrvatska publika imala rijetku prigodu čuti kako neki geopolitički problemi izgledaju iz perspektive ruskih znanstvenika
O suvremenoj ruskoj politici Pain kaže da sadrži elemente imperijalizma - čak ga naziva utopističkim, ali se suprotstavlja predodžbama zapadne javnosti po kojima Rusija silom nastoji zadržati sjeverni Kavkaz, dok su tamošnji narodi navodno masovno željni neovisnosti. Pain podsjeća da su upravo Kavkažani ti koji možda najviše mrze radikalizirani islam jer od njega najviše stradavaju upravo oni. U situaciji kada se Čečenija relativno smirila, ali se terorizam proširio na nekoliko okolnih republika, Pain upozorava da je najkritičnije u Dagestanu gdje, po njegovim riječima, 10-15 posto stanovništva zagovara radikalni islam nasuprot tradicionalnoj varijanti. 'U Dagestanu posljednjih mjeseci najčešća meta ubojica nisu ni vojnici ni civili, nego imami', rekao je Pain. Po njemu, u tom etničkom kotlu, u kojem preko 90 posto stanovništva čine muslimani, rat može izbiti svakog trenutka.
Razgovor smo ipak započeli s obračunom između dviju većinski pravoslavnih kavkaskih zemalja: Rusija je 2008. godine vojno intervenirala u Gruziji, porazila tog NATO-ovog partnera te priznala neovisnost Južne Osetije i Abhazije. Pain smatra da je Gruzija odgovorna za rat jer je prekršila mirovni sporazum i napala područje pod zaštitom ruskih mirovnjaka. No svijet po pitanju priznavanja nije slijedio primjer Moskve, nego ga je gdješto i oštro osudio, a budućnost tih samoproglašenih republika i dalje je neizvjesna.
Dojam je da razvoj Abhazije i Južne Osetije ide u različitim smjerovima. Abhažani žele međunarodno priznanje i nadaju se profitirati na presedanu Kosova, dok Južna Osetija inklinira ujedinjenju sa Sjevernom Osetijom, a to bi značilo rusku aneksiju gruzijskog teritorija...
Moskovsko priznanje tih republika bilo je iznuđeno. I mislim da nije pogrešno jer se stupanj ruskog utjecaja na njih nije povećao. Dapače, prije priznavanja bile su još ovisnije o ruskoj pomoći. Kod Abhazije doista postoji velika vjerojatnost da će se u budućnosti razvijati kao suverena država. No s obzirom na to da oni sami nemaju mogućnosti za tako nešto, još je neizvjesno na koga će se sve oslanjati na tom putu. Država koja želi biti nezavisna mora lavirati među raznim političkim silama i u tom smislu ne može si dozvoliti da živi isključivo pod protektoratom jedne sile.
Što se tiče Južne Osetije, ona zapravo ne može biti nezavisna zbog iznimno malog broja stanovnika, potpune ovisnosti o dotacijama iz Rusije i zbilja ogromne razine kriminaliziranosti njezine političke elite. Rusija će prije ili kasnije morati poduzeti mjere prema toj eliti jer su one švercerska karika i za narkotike, i za ilegalni alkohol, i za mnoge druge grane kriminala.
Druga konstantna krizna točka na sjevernom Kavkazu jest Čečenija, za koju tvrdite da pod vladavinom Ramzana Kadirova izmiče kontroli Kremlja. Tijekom svog izlaganja rekli ste da Ruska armija ima 70.000 vojnika raspoređenih po sjevernom Kavkazu, ali da 'gvardija' Ramzana Kadirova ima još 30.000 koji odgovaraju samo čečenskom gazdi.
Htio sam dočarati da je cijeli ruski garnizon na cijelom ruskome dijelu Kavkaza samo dvaput veći od privatne vojske Ramzana Kadirova u malenoj Čečeniji. Doduše, na cijelom teritoriju raspoređeno je i 200 tisuća djelatnika ruske policije, ali Kadirovljev slučaj ipak je frapantan. A ta, samo njemu odana straža, za neposluh može biti okrutno kažnjena - čak i smrću. Već je bilo slučajeva da su se Kadirovljevi bojovnici suprotstavljali snagama ruske vojske: sjetimo se samo ubojstava braće Jamadajev koji su skupa s bataljunom Vostok bili regularan dio ruske armije u Čečeniji. Njih su uništili, a bataljun rasformirali.
Zbog čega Moskva nije kaznila Kadirova za takvo ponašanje? Sami ste rekli da je njegov režim, premda izvanredno autonoman za ruske prilike, teško ovisan o pomoći iz federalnog budžeta...
Vlasti u Moskvi puno polažu na Kadirova. On ima sjajne, prekrasne odnose s našim premijerom (Putinom, op. a.), pa ga nitko iz nadležnih organa ni ne pomišlja smijeniti. Kadirova se smatra jamcem sigurnosti Čečenije, premda ja smatram da to nije ispravno.
Odakle takvo uzajamno povjerenje između Putina i Kadirova? Ramzan i njegov otac Ahmad bili su šumski pobunjenici u prvom čečenskom ratu, separatisti i islamisti koji su ubijali ruske vojnike. U drugom ratu sklopili su savez s Moskvom, dok je Putin još bio Jeljcinov premijer, i klan Kadirovih preobratio se u prorusku silu u Čečeniji. No odakle toliko povjerenje i međusobna naklonost među ljudima iz tako različitih miljea?
To je zapravo vrlo česta pojava. Bin Laden je dobivao novac od SAD-a za vrijeme rata mudžahedina protiv Sovjetskog Saveza u Afganistanu...
No ja ipak nisam čuo da su Bin Laden i obitelj Bush bili veliki prijatelji i da su još o tome voljeli obavještavati javnost.
Dobro, nisu se družili, to nije ni važno, ali ipak nisam čuo nijedan komentar koji bi poricao da je američka administracija pomagala Bin Ladena. Ahmad Kadirov proglasio je džihad protiv ruske vojske, njegov sin Ramzan bio je u ratu, ubijao ruske vojnike, a potom je promijenio stranu. To je tradicija u istočnim društvima. Tolstoj je pisao o čečenskom gorštaku Hadži Muratu koji je prvo ratovao protiv Rusije, zatim joj služio, pa se naposljetku opet odmetnuo. Ili Imam Šamilj, avarski vojskovođa iz 19. stoljeća koji je u polustoljetnom ratu protiv Ruskog Carstva predvodio muslimanska plemena Kavkaza, da bi pod stare dane prihvatio rusko državljanstvo, živio u Kalugi i postao vjerni podanik ruskog imperatora.
Na predavanju ste oštro kritizirali politiku državnih dotacija Kavkazu koja, po vama, samo stvara nepodnošljivu zlatnu mladež iz privilegiranih obitelji, a socijalno raslojavanje do kojeg sve to dovodi samo rađa još više otpora i radikalizma. No postoje li investicije koje bi mogle poboljšati život građana? Kako vam se čini nedavna najava 12 milijardi eura vrijedne gradnje pet skijaških centara, od kojih bi se sjeverni Kavkaz za desetak godina trebao pretvoriti u mondeno zimovališno odredište?
Situacija sa zimovališnim objektima sve je gora i gora. Oni su danas objekti terorističkih napada. A što se tiče veze tog projekta i problema preraspodjele budžetskih sredstava u privatne džepove, uvjeravam vas da su takve sheme razvoja sporta i zimskog turizma najbolji način da se ista praksa nastavi. Kontrolirati tokove novca kod takvih projekata na današnjem je Kavkazu jednostavno nemoguće.
