Rat u Siriji mogao bi se proširiti izvan granica te zemlje i izazvati požar na cijelom Bliskom istoku. Izraelski napad na vojno postrojenje samo je pojačao te strahove. Već otprije libanonska šijitska militantna organizacija Hezbolah i Iran otvoreno pomažu Bašaru al Asadu, a s druge strane Turska, Jordan, Katar i Saudijska Arabija sunitskim pobunjenicima. Sve skupa promatraju i podupiru različite strane Rusija i SAD
Igrača je mnogo, a samo jedna iskra je dovoljna da se požar proširi. Posebno je ugrožen Libanon koji je već pretrpio krvavi građanski rat koji je trajao od 1975. do 1990. godine. Vijesti o sporadičnim sukobima već stižu. Vojni analitičar Igor Tabak kaže da izraelski napadi na vojna postrojenja u Siriji nisu novost. 'Oni su to radili već i prije i rade uvijek kada primijete da velika količina oružja ide u ruke u njihovih neprijatelja', kazao je Tabak. On objašnjava da to nije samo slučaj u Siriji. 'Izrael je intervenirao i u Sudanu, Iraku i na Mediteranu. Bilo gdje u široj regiji gdje vide prijetnju nacionalnoj sigurnosti', navodi vojni analitičar.
Prema njegovom mišljenju, to nije dovoljno da Izrael bude uvučen u rat, a sirijski vojni potencijal nije dovoljan da bi mogao nauditi Izraelu. S druge strane, Hezbolahu je rat u Siriji sporedna igra kroz koju skupo naplaćuje pomoć Asadu. Nitko na Bliskom istoku, objašnjava, nema šanse u otvorenom konvencionalnom sukobu pobijediti Izrael, pa tako ni Hezbolah, te s te strane ne treba očekivati širenje rata.
Sam Izrael nije zainteresiran uključivati se jer se na terenu bore njegovi neprijatelji: 'Tu je Asad odigrao dobru taktičku igru optuživši oporbu da surađuje s Izraelom i dovevši je u nezavidnu situaciju jer Izrael, blago rečeno, ima nizak ugled na Bliskom istoku.' Širenje rata više je moguće po linijama sukoba šijiti/suniti i prelijevanja u Tursku, Jordan, Irak ili Libanon.
Vlatko Cvrtila, profesor s Fakulteta političkih znanosti koji drži geopolitičke i sigurnosne kolegije, smatra da je rat u Siriji već sada utjecao na situaciju u regiji zbog velikog priljeva izbjeglica u Tursku i Jordan. Također napominje da je već bilo sukoba na tursko-sirijskoj granici, a ispaljene su i rakete na Golansku visoravan. Regija je već destabilizirana, nastavlja, jer režim više ne može kontrolirati granice koju su propusne za sve vrste krijumčarenja. 'Asad je povukao vojsku s Golanske visoravni kako bi ih uputio u borbe u drugim dijelovima zemlje, što direktno predstavlja prijetnju za Izrael', navodi Cvrtila.
Dalje, Hezbolah se već uključio u borbe na strani režima, što vjerojatno naplaćuje gomilanjem oružja koje sutra može upotrijebiti u nekom budućem ratu protiv Izraela, a to je iznimno opasno za krhku stabilnost koja vlada u Libanonu. 'Ako je ugrožen Libanon, onda je ugrožen i Izrael', zaključuje ovaj geopolitičar i stručnjak za sigurnost. Osim za Libanon, velika prijetnja od prelijevanja sukoba prijeti Jordanu, također zemlji sa specifičnom unutrašnjom konfiguracijom koja je tijekom sedamdesetih bila u velikim problemima zbog velikog priljeva palestinskih izbjeglica.
'Bez obzira na ishod rata u Siriji, na to hoće li Asad pasti ili ne, regija je već u toj mjeri destabilizirana sukobom, u prvom redu, između šijita i sunita da to može negativno utjecati na razvoj situaciju u Jordanu ili Libanonu. Ratom u Siriji otvorena je Pandorina kutija na Bliskom istoku', smatra Cvrtila. Bez obzira na sve demokratske nedostatke, Asadova vlast je bila jamac određene stabilnosti u tom dijelu svijeta koje više nema.