'Nekad su velike svjetske kuće poput SABA-e, AP, New York Timesa, za koje sam radio, na terene slali i po deset novinara u ekipi, kasnije je sve spalo pa dva ili tri, još malo pa su slali samo jednog, a na kraju nisu slali nikog, kupili bi sliku od lokalaca', prisjeća se Filip dok petnaestak godina nakon tih događaja sjedimo na terasi njegova hotela Maestral smještenog u pitoresknoj potkovi Prvić Luke, jednog od dvaju naselja otoka Prvića, tek milju udaljenog od Vodica i šibenskog kopna.

Prije neki dan Filipov Maestral na poznatoj internetskoj stranici Booking.com na temelju ocjena gostiju dobio je ocjenu za izvrsnost po kojoj je nadmašio 200 tisuća hotela u 176 zemalja svijeta. U rasponu od ocjena od jedan do deset Maestral je osvojio čistu - devetku.

Početak nije slutio ovakvom ishodu

'Uspjeh je tim veći kad se zna da mali hotel, što Mestral sa 12 soba jest, daje manji uzorak na kojem samo jedna loša ocjena bitno ruši prosjek. Kad hotel ima 100 soba, priča izgleda malo drugačije. Osim toga zna se da se ljudi teško odlučuju za pisanje komentara – osim ako su nezadovoljni. Gost će se teže odlučiti zapisati da je zadovoljan, ali će vrlo rado, potaknut bijesom, zapisati da mu je netko na temelju lažne slike na internetu prodao sobu koja ne sliči ni na što', kaže Filip, čija je ugostiteljska priča počela sasvim neplanirano i slučajno.

'Još dok sam radio kao fotoreporter zaljubio sam se u Prvić i čuo kako se prodaje zgrada stare škole. Prvićani su je izgradili krajem 19. stoljeća o čemu na mojoj zgradi stoji spomen-ploča sa zahvalom sv. Vjekoslavu, a kad sam ja kuću kupio, bila je to izraubana zgrada koja je u Jugoslaviji služila kao odmaralište. Kupio sam je tek nakon trećeg natječaja i nisam mislio ništa. Učinila mi se kao dobra investicija u nekretnine i mislio sam je prodati', prisjeća se Filip, čije se ugostiteljsko iskustvo temeljilo samo na perspektivi gosta.

'Pola života proveo sam po hotelskim sobama diljem svijeta i točno sam znao što kao gost želim, a što ne. Ali kako izgleda s one strane recepcije, nisam imao pojma, osim što sam svojim gostima htio biti prijatelj i omogućiti da se dobro i opušteno osjećaju. Rekao bih da sam život okrenuo tako da sam najprije kao putnik hrlio u svijet, a onda sam svijet usmjerio da skreće kod mene', govori i u dvije rečenice skicira kako je zatražio kredit HBOR-a, kako je 350.000 eura uložio u preuređenje zgrade, i kako su on i prijatelji obavljali zadnje radove 3. srpnja 2004. da bi dan kasnije ugostili prve turiste – Francuze, koji su ljetovanje uplatili na neviđeno.

'Sitnih grešaka je bilo, ali Francuzi su bili zadovoljni. Svidio im se mir otoka koji je nadomak kopna, a ima atmosferu kao da ste stotinama milja daleko od vreve. Najbolja je ilustracija da je nedavno kod mene malo pivo popio – Bill Gates i nitko ga nije skužio. Maestral vam je skrivenom mjestu u centru svijeta. Ukratko, polako smo se uhodavali u posao, a prava priča je krenula kad su mu turisti – doplivali', kaže sa smiješkom dodajući ga je lokalno stanovništvo odmah prihvatilo – 'možda malo i zbog lokalpatriotizma, jer, eto, Luka ima hotel, a susjedna i konkurentska Šepurina – nema'.

Ali kako su mu ono doplivali gosti?

Bilo je to ovako: jednog jutra u lučicu pred hotelom doplivala je skupina plivača. Rekli su da plivaju iz koju miliju udaljenog Zlarina. Popili su piće, objasnili mu da su iz udruge koja se bavi open water swimingom, da putuju diljem svijeta i plivaju i da im se jako sviđa Prvić i njegov hotel. I ostali su.

'Sve je zakuhao jedan Australac. Tip je htio u Turskoj preplivati od Azije do Europe, vidio je kako je to komplicirano, osnovao je agenciju za plivače u otvorenim vodama. Sad imaju 22 destinacije, a gosti mu obožavaju Hrvatsku i Grčku. Zakupe mi hotel od 17 do 19 tjedana i plivaju na dionicama Prvić, Zlarin, Kaprije, Kakanj...', priča Filip i dodaje kako je ubrzo postao prijatelj s tim svjetskim plivačkim bratstvom, a preko tih poznanstava počeli su dolaziti i drugi 'ekstremni' turisti, za koje Hrvatska još uopće nema razrađen zakonodavni okvir.

'Nedavno mi je gost bio jedan američki olimpijac. Slavio je 50. rođendan i pozvao u moj hotel 20-ak prijatelja iz cijeloga svijeta. Platio im je sedam dana boravka u Prviću, a glavni tulum im je bio plivanje do Zlarina. Hotel su otkrili i kajakaši, pa sam sad sezonu produljio i u mjesecima kad je more hladno za plivanje, ali još uvijek pogodno za kajakarenje. Radimo, naime, od Uskrsa pa sve do kraja listopada. Ali moje ideje su da ponudu proširim i preko tih za Hrvatsku mitskih granica sezone. Primjerice, zašto ne bismo nudili pansion za nautičare. Nedavno su nam hotel zakupili Rusi koji su po danu jedrili, ali im je noću bilo hladno spavati u brodovima', priča Filip.

Hommage Faustu Vrančiću

U međuvremenu Maestral se proširio pa uz 12 soba u staroj školi, ima i četiri sobe u kući preko puta. Sve u svemu 32 ležaja u kategoriji s tri zvjezdice, uz hotelski restoran Val i kafić koji je smješten tek kojih stotinjak metara dalje na terasi Muzejskog centra Faust Vrančić, prvićke atrakcije koja je ove godine nominirana za europski muzej godine.

Upravo je taj muzej posvećen jednom od najkreativnijih umova Europe, koji je po vlastitoj želji sahranjen na Prviću, Filipu bio poticaj da pokrene Kreativnu radionicu Fausta Vrančića koja se održava 8. listopada.
'Otkad sam došao, slušao sam mlade kako im je dosadno i kako je zima na otoku čisti užas. Svi stalno pričaju kako treba napraviti ovo i ono, ali nitko da napravi prvi korak', kaže pa se odlučio da taj prvi korak bude njegov.

Organizirao je razne radionice na otoku. Jedna od takvih bila je radionica o ratnoj fotografiji koja se na Prviću odvijala prošle godine. Doveo je Airsoft tim iz Šibenika i Murtera koji su se igrali rata po otoku, a sudionici radionice su ih fotografirali. A onda je inicirao Kreativne dane Fausta Vančića. Okupio je sve na otoku koji su imali neke ideje i sve se pokrenulo.

'Kada bi se na ovom otoku ujedinili svi koji imaju udruge, zadruge, društva ili bilo kakve ideje i planove, otok bi se preporodio', zaključio je Filip. I kreativni prijatelji su se odazvali, od Filipa Šovagovića, Renata Metessija, pa do zmajara, fotografa, restauratora, hakera, kuhara, staklopuhača i učitelja joge...

Horvatova priča u BBC-ijevu dokumentarcu

Nedavno je i Filip postao filmska zvijezda. Talijanska redateljica Annalise Piras snimila je dokumentarni film koji nudi prikaz Europske unije u budućnosti kroz osobne priče običnih pojedinaca, onih koji su svjedočili tipičnim europskih hodnjama na rubu katastrofe. Osim Filipa Horvata koji predstavlja hrvatsku stranu, u filmu su prikazane i švedska, njemačka, britanska i španjolska priča, a film je emitiran na BBC-ju.

No ovo nije kraj priče o Maestralu. Dok smo razgovarali, Filip je telefonski provjeravao nove projekte i aplikacije.

'Javili smo se na natječaj Ministarstva kulture za projekt Hotel baština. U njemu se traži rekategorizacija s tri na četiri zvjezdice, što znači da moramo uvesti mini bar, sef, dojavljivač požara... No to ne znači da mijenjamo stil. Ne želim da Maestral bude fancy hotel, želim zadržati domaću atmosferu', ističe i nabraja druge planove. Konkuriranje za sredstva namijenjena za poduzetništvo u kulturi (vezano uz Dane Fausta Vrančića), a javit će se i za natječaj Ministarstva turizma za modeliranje nove kuhinje.

'Ni danas sebe ne doživljavam kao hotelijera. Svoje goste u hotelu doživljavam više kao prijatelje, a svoj posao više kao neku kombinaciju rada i opuštanja', kaže. A u dane kad posla nema?
'E, tada se vratim fotoaparatu. Agencije za koje sam radio pošalju me na teren. Tjedan dana - ne više. Ali više ne fotografiram rat; uglavnom turističke priče i nekretnine. Hm, ipak zadnje što sam slikao bilo je vezano s ratom. Za Spiegel sam u Sarajevu slikao proslavu 100. obljetnica početka Prvog svjetskog rata. Takav vam je svijet, stalno ratuje', kaže i dodaje: 'Valjda je zato mir u mom Maestralu tim vredniji.'