Iako je Vlada svojim prijedlogom Zakona o financiranju političkih aktivnosti i izborne promidžbe napravila značajan iskorak prema dosezanju međunarodnih standarda i boljem reguliranju ove problematike, GONG u današnjem priopćenju upozorava da će neka važna područja i dalje će ostati nedovoljno kvalitetno regulirana
Pozitivnu stranu Prijedloga Zakona predstavlja detaljnije reguliranje financiranja izborne kampanje, uvođenje šireg spektra sankcija za kršenje Zakona, uvođenje ograničenja na potrošnju te smanjenje visine dozvoljenih donacija, što su i preporuke Vijeća Europe.
Međutim, i dalje ostaje nekoliko problema koje je potrebno bolje urediti poput činjenice da prema aktualnom prijedlogu, Državno izborno povjerenstvo (DIP) može izricati samo administrativne sankcije. Kako bi DIP mogao vršiti učinkovit i neovisan nadzor te izricati sankcije, treba proširiti njegove odgovornosti i osigurati mu mogućnost izricanja jačih sankcija i to tijekom predizborne kampanje, dakle i prije izbora, smatra GONG.
Prema novom Zakonu o HRT-u, on ne mora objaviti cjenik oglašavanja tijekom izborne promidžbe, čime se sprječava transparentnost i smanjuje vjerodostojnost informacija u službenim izvještajima stranaka i kandidata o troškovima izbornih kampanja. K tome, sprječava se neovisni nadzor nad troškovima kampanja, kao i utvrđivanje stvarne ravnopravnosti kandidata i stranaka pred medijima, čime se dovodi u pitanje smisao samoga Zakona. GONG stoga drži da zakonom treba uvesti obvezu svim medijima da objave cjenike oglašavanja tijekom izborne kampanje, iznose koje su primili od političkih stranaka i kandidata za oglašavanje te popuste koje su im odobrili.
GONG također upozorava kako pri izradi prijedloga tog zakona nije poštivan Kodeks savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata koji je donijela Vlada kao temelj za transparentno donošenje zakona i kvalitetno sudjelovanje javnosti u zakonodavnoj proceduri.
Kvaliteta reguliranja financiranja političkih stranaka i izbornih kampanja te prava na pristup informacijama odražava stupanj stvarne političke volje za borbu protiv korupcije. Kada se zakoni o transparentnosti donose netransparentno, kodeks ostaje još jedan u nizu dokumenata koji je usvojen samo zbog pokazivanja Europskoj komisiji, a ne zbog stvarnog htijenja da se stvarna praksa mijenja na bolje, tvrdi GONG.
