Iako mu pogled iz ureda puca na krov glavne osječke tržnice, smještene na samo nekoliko minuta hoda od samoga centra Osijeka, direktor 'Tržnica' Igor Medić svakodnevno se njome prošeta barem dva do tri puta uzduž i poprijeko. Osluškuje komentare Osječana, zabilježi primjedbe prodavača. Dok zajedno ulazimo u prostor tržnice, saginje se i skuplja razbijenu šalicu s poda i odnosi u obližnji kontejner za smeće.

'Ljudi kažu da nam je glavna tržnica čista, ali ja nisam zadovoljan. Mislim da može biti i bolje. Uvjerljivo je najčistija osječka tržnica ona u Donjem gradu, možda i u Hrvatskoj jer ne znam niti jednu koja se svaki dan cijela čisti i pere. Tamo svaki dan ujutro postavljemo klupe, ona radi do 13, 14 sati kada se klupe razmiču, trg se pere jer to poslije podne postaje trg na kojem se djeca igraju', govori za tportal Igor Medić direktor osječkih 'Tržnica', gradske tvrtke koja brine o osam različitih lokacija u gradu, od čega su tri tržnice, jedan auto sajam te četiri uređena prostora za prodaju na klupama.

Na svima njima ukupno je 700 zakupaca, od obrta i tvrtki do malih obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava. Ukupno se na njima godišnje napravi oko milijardu kuna prometa. Za njih 2000 tržnica je radno mjesto na koje dolaze po kiši, snijegu, suncu...

'Roba ima kupce, ne ja. Prodajemo ono što nema u šoping centrima', odgovara nam iza svojeg štanda Osječanin Zvonko Marić.

'Jedu se drnde, a ne kvalitetno'

Sve što donosi na glavnu tržnicu, uzgojio je na svojem polju u Slakovcima nedaleko Vinkovaca. Priznaje kako je imao voćnjak od pet jutara, ali je voćke povadio. Sada je prešao na maline, kukuruz šećerac, u preblgdansko vrijeme, otkriva, dobro mu je išla i božićna pšenica.

'Najveći su problem postale male obitelji. Svi kupuju po mrkvicu dvije, tri krumpira. Ne kuha se više. Došao je neki novi svijet koji sam prije 40 godina vidio u Njemačkoj. Jedu se drnde, a ne kvalitetno. Svjetska statistika kaže da od stotinu ljudi njih 93 će kupiti jeftin proizvod, i upravo se tako i kupuje. Ništa ja ne osjetim. Nema tu zarade', gunđa nam preko štanda koji se nalazi na centralnoj poziciji.

Nije baš spreman za fotografiranje: 'Jesam zgodan kao Zdravko Čolić, ali ne moram se baš toliko slikati', odgovara nam kroz smijeh i presiječe kratkim pitanjem: 'Što vi jedete? Ja svaki dan kilogram voća i uvečer jogurt. I zdrav sam kao magare'.

Nekoliko klupa dalje od njega za Renatu Drašković iz Creta Bizovačkog tržnica je već sedam godina radno mjesto. Ovdje dolazi svakog jutra u 5.30 sati, a stvari počinje skupljati iz 14 sati. Za štandom doslovno provede puno radno vrijeme, a kada dođe kući, priprema sve za idući tržni dan.

'Prodajemo sve povrće, korijenasto, lisnato, plodove. Lane smo krenuli i sa zimnicom. Ostane nam puno što ne prodamo, pa kad dođemo kući, malo po malo smo to počeli kiseliti i tako smo krenuli i s domaćom zimnicom', kaže za tportal Renata Drašković s kojom na obiteljsko poljoprivrednom gospodarstvu radi i suprug koji je prije dvije godine ostao bez posla. Povrće uzgajaju na preko tri hektara. Rukave zasuče i sin koji studira poljoprivredu, a u fokusu mu je upravo povrće.

Umirovljenici najbolji i najčešći kupci

'Pronašli smo se u ovome. Svaki dan radimo ovdje i nema tu pravila kada je više, a kada manje kupaca. Nekada je ponedjeljak bolji od petka. Umirovljenici su naši najbolji, najvjerniji i najčešći kupci. A prodaje se sezonska roba, ovisno o godišnjem dobu. Jesen kreće sa zimnicom, u zimi ide luk, kupus, onda u proljeće kreće sve sa sadnicima. Cijelu smo godinu zaokružili', zadovoljno će Renata Drašković, jedna od 71 certificiranog prodavača na osječkim tržnicama što je garancija da kupcima nude isključivo ono što su uzgojili na svojim poljoprivrednim površinama.

Ovo joj je prva zima koju provodi i na tržnici. Do sada je tu nije bilo pa su ju redovni kupci jedva dočekali u proljeće. Iako je hladno, priznaje, najvećih problema u natkrivenom dijelu tržnice prodavačima zadaju – golubovi.

'Da, imamo problem s golubovima koji pokušavamo riješiti. Zvali smo i jednog sokolara da nam priskoči u pomoć, ali je toliko zauzet da ga još nismo uspjeli rezervirati. Nadam se da će ipak doći. U natrkivenom dijelu tržnice smo, kako bi rastjerali golubove, postavili i lažne sokole, ali golubovi su se već navikli na njih, tako da ih se ne boje. Golubovi za sobom ostavljaju trag na hrani koja je izložena na štandovima pa u natkrivenom dijelu moramo postavljati i dodatne suncobrane kako bi proizvođači zaštitili proizvode', priznaje nam Medić dodajući kako su prošle godine kupili stotinu novih plavih suncobrana s natpisom 'Tržnice Osijek'.

Na inicijativu obitelji Dragičević, pak, ilustrira konkretnim primjerom, postavljeni su nagibi na ulazu u tržnicu kako bi se svim proizvođačima olakšalo skidanje i transport robe s paletama od kombija do štandova. Iako je riječ o detalju kojega kupci ne primjećjuju, dodaje Dragičević, proizvođači i prodavači time su jako zadovoljni.

Iako je za Medića središnja gradska tržnica najljepša od svih osječkih, priznaje nam ipak kako mu je najdraža ona na kojoj se prodaju automobili.

Najveći dnevni prihod na autotržnici

'Ona pravi najveći prihod u jednom danu. Tamo se dnevno okupi i do 10.000 ljudi. I to je jedino mjesto u ovom dijelu Hrvatske gdje se 52 puta u godini, svake nedjelje nađe toliko', sažima on kroz računicu.

A na upit kupuje li on na nekoj od tržnica, odgovara:

'Ja se samo prošetam, a supruga kupuje', odgovara nam dok se šetammo među štandovima s kojih mu proizvođači dovikuju: 'Dobar dan, direktore'.

'Imamo otvoren dijalog s klijentima, redovito održavamo sastanke na kojima oni definiraju što žele promijeniti na tržnici. Dogovorili smo se tako, a to je i jedan od projekata, pa četvrtkom radimo i popodne. Tu nam je pomogla solidarna eko tržnica s kojom smo napravili čudo. Tržnica popodne nikada prije nije bila toliko živa, a eko proizvođači su povukli i naše klijente koji sada također rade popodne', govori za tportal Medić.

Svakoga četvrtka dva sata poslije podne ovdje bude kao da je podne. U vremenu od 17 do 19 sati Osječani dolaze u direktan kontakt s oko 20 lokalnih ekoloških proizvođača od kojih po veleprodajnim cijenama, bez prekupaca i posrednika, kupuju sve, od sira, mlijeka i jaja do neretvanskih mandarina.

U istom prostoru, ispred ulaza u zatvoreni dio glavne tržnice, izmjenjuju se sada sa susjedima iz mađarskog grada Pečuha.

'Mađari imaju odlične proizvode. Bili su prije nekoliko dana ovdje i ubili su s prometom. U sklopu jednog prekograničnog EU projekta napravili smo suradnju s tržnicama iz grada Pečuha tako da njihovi proizvođači dođu kod nas, a onda u reciprocitetu mi vodimo naše kod njih u Pečuh i to sve gratis. U suradnji s njima razvijamo i projekt svakodnevnog prikupljanja viškova svježeg voća i povrća koje će se dostavljati pučkim kuhinjama za pripremu obroka ljudima koji su u potrebi', objašnjava nam princip suradnje koju temelje na poruci 'Proizvodimo, nudimo, kupujemo, darujemo domaće – bez ostatka'.