Mir, tišina, blato izmiješano s pijeskom, miris ustajale vode i apokaliptični prizori kakvi se mogu vidjeti nakon poplava. Iako je Drava prije desetak dana probila u jezero Šodericu, napravivši ogromnu štetu u vikend naselju i kampu, na poljoprivrednim kulturama i željeznici, ljudi gotovo da nema. Čovjek bi očekivao da su radovi u punom jeku, da je sanacija štete, tamo gdje se to može, već započela, ali ljudi jedva da se čuju, a strojevi nikako.

Čudan neki spokoj. Kao i na ušću Mure u Dravu na samoj granici s Mađarskom, udaljenom tek koji kilometar. Voda se povukla u jezero, ali je još daleko od normalnog vodostaja. Vidi se to po suncobranima i kabinama za presvlačenje duboko uronjenima u vodu. Cesta je, na dijelu na kojem je Drava probila te urušila željezničke kolosijeke i vagone za rasuti teret HŽ Carga u vodu, zatvorena za promet, ali to Škodu mađarskih registarskih oznaka nije spriječilo da vozi naprijed.

Svuda u naselju vide se vreće s pijeskom, jezerom plutaju plastične stolice, na pojedinim mjestima izbačeni su upropašteni namještaj i uređaji iz kuća. Kad je voda prodrla, prvi na udaru našao se dom Sindikata željezničara Hrvatske. I nije izdržao. Opkoljena vodenom bujicom i s tlom koje erodira, katnica prekrivena azbestnim pločama dijelom se urušila. Od svih objekata na Šoderici, izvjesno je, ona će se morati rušiti.

Sezona je gotova

Dom ribiča 2 tik do njega nije imao tih problema. Smješten na maloj uzvisini, dočekao je vodu skoro na pragu, ali nije ušla. Zatječemo vlasnika. Otvorio je lokal, ali u njemu nema nikoga. Nije od razgovora. Nevoljko dobacuje da je sezona gotova.

'I kad se vodostaj vrati u normalu, voda je toliko zamućena da se tu neće nitko doći kupati', govori nam.

Šoderica je popularno kupalište među lokalnim stanovništvom, ali i Mađarima i Slovencima. Turistička aktivnost krenula je u drugoj polovici šezdesetih godina prošlog stoljeća na sjevernom dijelu koji pripada Općini Legrad, a na južnom, koji pripada Općini Drnje, obavlja se eksploatacija šljunka. Da se gradilo svakako i nikako, vidljivo je na svakom koraku. Možete naći kuće kakve i danas, samo puno uređenije i manje zapuštene, postoje na mađarskom Balatonu, kao i socijalistička odmarališta, preko oku ugodnih prizemnica, pa čak do jedne kamene. Ta je valjda trebala imitirati doživljaj Dalmacije u Podravini. Objekti koji su stradali nalaze se u prvom redu do jezera.

Kod zapuštenog ugostiteljskog objekta, a na Šoderici ih ima nekoliko, nailazimo na mladi par koji na traktorsku prikolicu tovari vreće s pijeskom. Zapravo istresaju pijesak u prikolicu, a vreće odbacuju. Dali su im, kažu, dozvolu da ga bez naknade uzmu samo da se sve raščisti. Treba im jer nešto zidaju, a građevinski materijal je drastično poskupio.

Nedaleko, između kuća, na šinama i zarastao u korov, stoji željeznički, čini nam se, poštanski vagon. Je li i on nekad bio vikendica, teško je reći. Hodamo kroz naselje i na jednom mjestu čujemo buku i lupanje. U kući Krune Vitelja, u prvom redu do jezera, zatječemo njega, brata Željka te prijatelje Antu Crnkovića i Sašu. Čupaju parket i ono što je od njega ostalo. Šest, sedam vreća već je napunjeno. Do njih se nalazi izbačena veš mašina.

'Ma što da kažem? Vidite i sami. Ovoliko je vode bilo', pokazuje nam rukom na više od metar visine.

'Sve električne uređaje je uništilo. Ima štete barem 30 tisuća eura', govori nam Kruno. Dok je društvo za stolom uzelo predah, objašnjavaju nam što se dogodilo.

'Nitko to nije očekivao. Tim više jer nije bilo značajnih oborina. Bilo je velikih vodostaja i prije, ali su dolazili i prolazili. Voda je na dva mjesta ušla u jezero i u samo tri sata narasla za metar i šezdeset. Tu su bile i podzemne vode. Nije to bilo moguće obraniti', mišljenja je Kruno, a na Šoderici živi tri godine.

Sašu pak zanima tko je donio odluku o tome da se prvi red ne brani. Društvo je podijeljeno oko toga je li se moglo i trebalo braniti i njihove kuće i zašto je voda probila tamo gdje je probila.

Legalno i nelegalno

Pitamo ih jesu li se prije događale poplave. Željko se prisjetio da je voda ispod pruge, ali na drugom mjestu, ušla i 1973. godine, kada je vodostaj bio visok, ali nikada kao prošloga tjedna. Razgovor nas vodi u povijest jezera. Vadi se mobitel i pokazuju stare avionske snimke iz 1968. godine, kada je na Šoderici bilo svega nekoliko kuća. Danas ih je oko četiristo. Na tabli u mjestu nekoliko je oglasa za prodaju s istaknutim cijenama i pozivnim brojevima izvan Hrvatske. Uz dodatak da su legalne. Znači li to da ima nelegalnih, pitamo društvo.

'Ma ne, ljudi su legalizirali kad su morali. A možda je još kaj ostalo kome. Iako mislim da nije', kazuje nam Ante.

'A ono s druge strane jezera?' dodajemo, pokazujući prstom na stranu na kojoj vire samo krovovi nekoliko kamp kućica.

'To je na divljaka. Ovo je Legrad, ono je pod Drnjem', smijući se napominju.

I u Antinoj kući ista stvar. Pokazuje nam štetu. Nasred kuće zuji odvlaživač vlage koji je osigurala općina.

'Trebat će vremena i novca da se to sanira. Ali tako je kako je', pomalo rezignirano kazuje. Dok se trudio da voda ne uđe izvana, ona je došla iz poda.

A kolika je šteta, tek treba utvrditi. Proglašena je prirodna nepogoda i prijave su tek započele. Dok smo razgovarali na jednom kraju naselja, na drugi je došao Ivan Sabolić, načelnik Općine Legrad. Nekako smo se mimoišli i već je bio otišao pa ga zovemo na telefon. Brifira nas da još nema ni okvirnih podataka o tome kolika bi šteta mogla biti, ali da će nedvojbeno biti višemilijunska.

'Nisu nastale štete na objektima, koji su mahom privatni, nego je velika šteta i na poljoprivredi i na pruzi. Poplavljeno je 17 objekata, a u jezeru je oko 18 tisuća metara kubnih raznog smeća i tek kad se vodostaj normalizira, moći ćemo vidjeti što je sve unutra i sve će to trebati izvaditi. Sanacija će nedvojbeno dugo trajati, a ako ne bude pomoći države i novca iz Fonda solidarnosti EU-a, onda će se to godinama razvući jer mi to ne možemo sami', naglašava Sabolić.

Od kupanja ni kad se voda povuče po svoj prilici neće biti ništa.

'Iako nismo radili analize, u jezeru se ne preporučuje kupanje. Voda je zamućena, a kad vodostaj pade, trebat će ga očistiti pa ćemo vidjeti', kazao je Sabolić.

Smokve i tužni suncokreti

Premda bi se zbog tolike količine vode očekivala i najezda komaraca, njih, kako su nam rekli sugovornici, ni u večernjim satima nema više nego inače.

Napuštamo Šodericu, na kojoj i smokve uspijevaju. Nisu ukusne kao u Dalmaciji, ali uspijevaju. Ako može maslina u Zagorju, zašto ne bi i smokva u Podravini? A suncokreti, iako je vani sunce nemilice pržilo, na poljima oko jezera tužno su svinuli glave dolje. Klimatske promjene i štete vidljive su na svakom koraku.