Zaninović je, da budemo obzirni prema čitateljima izvan Kerumopolisa i pojasnimo situaciju, jedan od petnaestak pretendenata za novog splitskog gradonačelnika. I ne, sa samim Željkom Kerumom nema previše dodirnih točaka - osim što mu je ovaj vjerojatno osigurao to da ne dobije otkaz, što i nije neka revolucija u hrvatskoj javnoj upravi u kojoj nitko nikada ionako nije najuren. Diplomirani pravnik, danas 34-godišnjak, po zadnjim istraživanjima prelazi magičnu granicu od pet posto glasova i blizu je osiguravanja sigurne egzistencije u iduće četiri godine - dakle ulasku u Gradsko vijeće. To je naime glavna ambicija većine nezavisnih kandidata za gradonačelnika koji su ušli u utrku samo da bi reklamirali svoju listu i došli do mjesečnih primanja od oko 12 tisuća kuna. A onda, jednom kada uđu u magično kolo splitske gradske politike i njoj svojstvene trgovine, nebo je granica.

Naravno, po sklonosti političkom mešetarenju i vještini uspinjanja često usmrđenim stranačkim hijerarhijama Tomislav Zaninović nije osobito nadmoćan prosjeku hrvatskog političarskog življa; zanimljiv je prije svega jer će po svemu sudeći empirijski dokazati da biračku populaciju u Hrvatskoj čine ovce. Treba tek biti dovoljno mlad, dovoljno promišljen i dovoljno dvoličan pa će poslušno zameketati. Njih barem pet posto.

Uzmimo konkretno nekoliko detalja iz njegovog programa i životopisa: privlačenje pustih milijuna iz europskih fondova obećava Splićanima 'viši stručni savjetnik za strana ulaganja u Splitsko-dalmatinskoj županiji', što je nominalno Zaninovićeva titula u zadnjih nekoliko godina. Stvar bi možda i funkcionirala da upravo ova županija nije uvjerljivo zadnja po iskorištavanju europskog novca, da nije apsolutni rekorder po broju nezaposlenih u Hrvatskoj i da bilo kakvo strano ulaganje u Zaninovićevoj zoni odgovornosti nije tek misaona imenica.

Ali ne brinite: njegovo radno mjesto 'ipak nije izmišljeno', kako se sam pohvalio usprkos tvrdim dokazima da čovječanstvo ne bi previše patilo ni da nikada nije ni postojalo. Ne, on je jednostavno 'ispunjavao sve uvjete' u danom trenutku, a to je osim fakultetske diplome bila članska iskaznica HSP-a. Jer su bili na vlasti. Eto, tako je tek tada naš Tomislav shvatio sustav funkcioniranja političkih stranaka, makar je i prije toga imao solidno iskustvo u HDZ-u, pa se protiv zla odlučio boriti kandidiranjem na izborima. Iz fotelje pročelnika. Pa je tiskao čak i letke koje po centru Splita dijeli poput kakvog Jehovinog svjedoka, na kojima je ispisao dirljivu priču o svojoj poštenoj radničko-prosvjetnoj obitelji. Samo je, ups, zaboravio navesti gdje je on sam zaposlen.

Brat sestara Lucije i Ane Zaninović ne povlači se previše po medijima koji ga više-manje uspješno ignoriraju usprkos baš nevjerojatnom maltretiranju. Zaninović je, čini se, shvatio onu da u romantičnim podvizima obično 'ne uspijevaju lijepi, nego uporni', pa je kampanju gradio gotovo u američkom stilu: doslovce kucajući na vrata, dosađujući preko Facebooka i povlačeći za rukav baš svu mlađariju za koju procijeni da je navršila osamnaest godina i stekla pravo glasa. U stanju je jednome naslijepo obećati kakvu koncesiju, drugome mjesto na listi, trećemu koji nadzorni odbor ili posao za djevojku - bitno je da se priča vrti u dovoljnom krugu ljudi. Ako treba, valjda je spreman nešto i platiti, kao prije dvije godine, kada je sa sto kuna pokušavao kupiti glasove na izborima za Nadzorni odbor Hajduka.

Sve ostalo vjerojatno se može ispraviti u hodu: njegovi pozivi na Facebooku 'pedere u logore' u međuvremenu su evoluirali u 'nemam ništa protiv homoseksualaca, ali sam protiv paradiranja'. Tako će se i njegova talijanska epizoda, kada je zbog krađe nekakvih dresova i patika 2003. godine osuđen na uvjetnu zatvorsku kaznu i protjeran iz države, u slučaju uspjeha na izborima vjerojatno izroditi u mučenički čin. A sedam dana zatvora u robijanje za ideale.

Jer, eto, treba biti tek dovoljno... Zaninović.