'Majka sam djeteta s višestrukim oštećenjima. Dejan ima mentalnu retardaciju, ne hoda, ne govori, koristi pelene i 27 mu je godina. Šest godina imamo osobnog asistenta. Meni je on jako važan zbog Dejana, zbog šetnje... Mi majke s dječicom koja imaju već toliko godina dosta smo i iscrpljene tako da ne znam kako ćemo održati psihičko stanje', komentira Alenka Berendika iz Siska novi Zakon o osobnoj asistenciji prema kojemu osobe s invaliditetom čiji roditelji imaju status roditelja njegovatelja gube pravo na osobnog asistenta od 1. siječnja iduće godine.

Tako nalaže zakon za čije je donošenje državi trebalo 15 godina i na koji su stigla 1283 prigovora, koji je bez sumnje donio neke pozitivne promjene poput financiranja socijalnih usluga iz proračuna, ali koji već pokazuje i brojne propuste i nedorečenosti poput odredbe da osobe s invaliditetom koje imaju roditelje njegovatelje gube svoje već stečeno pravo na asistenta. Koliki je to šok za njih i njihove roditelje teško je i opisati.

'Moj Dejan se strašno veseli svom asistentu. Ne mogu mu objasniti da će ostati bez njega jer on ne razumije. Ali mislim da će mu jako nedostajati šetnja. Oni sjednu u auto, on ga odvede u kafić, naravno u kolicima... A sad nam to žele ukinuti. Žele nam ukinuti jedinu nadu za sreću. Kako će biti, ne znam, ali još se nadam da će ipak nešto proraditi u našem sustavu', kaže Alenka napominjući da se neki roditelji sad žele i rastati kako bi zadržali to pravo, ali da i to košta i živaca i novca, piše novinarka Večernjeg lista Nataša Vlašić Smrekar.