Optuženi špijuni postavljali su naizgled obične fotografije na javno dostupnim web stranicama, a onda su vadili kodirane poruke iz računalnih podataka o tim fotografijama, prema kaznenoj prijavi FBI-a.

Iako su računalni znanstvenici teoretizirali o postojanju te tehnike komunikacije dulje od desetljeća, to je prva javno dokazana uporaba te tehnike.

'Bilo je povremenih tvrdnji u tisku da Al Kaida to koristi, ali nikada s nekim dokazima ili pripisivanjem tvrdnje nekom vladinom dužnosniku', izjavio je Steven Bellovin, profesor računalnih znanosti sa Sveučilišta Columbia u New Yorku.

'Evo, imamo sudske dokumente FBI-a podnesene pod prijetnjom kazne za krivokletstvo koji kažu da su ti ljudi to radili. Prijetnja, drugim riječima, više nije samo teorijska', rekao je Bellovin.

Iako točni podaci o tome što su ruski agenti ugrađivali u digitalne kodove fotografija i kako su to činili, ostaju povjerljivi, osnovna tehnika uključuje izmjenu brojčanog koda koji računala dodjeljuju bojama, objasnio je Tal Malkin, docent na Sveučilištu Columbia, koji radi u laboratoriju za kriptografiju.

Za generiranje slike na ekranu računala, računalo dodjeljuje svakom pikselu tri brojčane vrijednosti koje odgovaraju količini crvene, zelene ili plave u boji koji piksel prikazuje.

Malom promjenom tih vrijednosti, špijuni mogu sakriti jedinice i nule računalnog jezika u brojevima piksela slike, ali bez mijenjanja izgleda slike za ljudsko oko, rekao je Bellovin.

Na taj način, navodni špijuni su prakticirali moderni oblik 'steganografije', vještine prikrivanja poruka unutar slika. Rani primjeri su starogrčke poruke tetovirane na obrijanim glavama robova te potom skrivene ispod ponovno narasle kose, prema Herodotu.

'Standard šifriranja je da se sakrije sadržaj poruke. No, čak i ako ste otkriveni za slanje poruke koju nitko ne može pročitati, i dalje ćete biti pod sumnjom vlasti za slanje kodiranih poruka', rekao je Malkin.

'Steganografijom pokušavate sakriti činjenicu da se komunikacija uopće dogodila', dodao je.

Kompjutorizirana, na fotografiji temeljena steganografija spominje se u kaznenim prijavama FBI-a još od 90-ih, ali je tada to bilo samo teorija, rekao je Malkin.

Steganografija u digitalnoj fotografiji ipak ima neke nedostatke. Naime, špijuni trebaju velike datoteke da bi sakrili čak i malu količinu informacija, što znatno ograničava veličinu svake poruke i povećava vrijeme potrebno za njezino sastavljanje, rekao je Malkin.

No ta metoda osigurava odlično prikrivanje skrivene poruke. Prije svega, vlasti ne znaju analizirati sliku koja normalno izgleda radi tajnih podataka, rekao je Malkin. I drugo, s toliko slika na internetu, fotografije koje sadrže skrivene poruke mogu se sakriti među velikim brojem.

Sada, nakon prvog dokazanog slučaja da internetske fotografije s ugrađenim steganografskim porukama više nisu samo teorija ili glasina, FBI se može samo pitati što sadrže druge poruke skrivene među milijardama fotografija na webu.