Bivši Sovjetski Savez je još 1970-ih počeo slati kozmičke aparate na Veneru, podsjeća Russia Beyond The Headlines, dodajući kako su oni na tom planetu nešto manjem od Zemlje mogli funkcionirali najduže sat zbog ekstremnih klimatskih uvjeta na njegovoj površini. Nova pak misija, planirana za 2026. godinu, mogla bi biti jedinstvena po svom trajanju.

Po riječima ruskih znanstvenika, interes za sudjelovanje u ovom projektu već su pokazali EU, SAD i Kina, a kompleksan program istraživanja planeta podrazumijeva i slanje atmosferskih sondi, pa čak i orbitalnog aparata.

'Takva istraživanja imaju dugoročnu ekonomsku računicu. S obzirom na sadašnje razmjere korištenja prirodnih bogatstava, svi ćemo se mi prije ili kasnije suočiti s problemom njihovog nedostatka. Rudna bogatstva s drugih planeta bit će temelj industrije u budućnosti', smatra Aleksandar Železnjakov, akademik Ruske akademije kozmonautike Ciolkovski

Valja istaknuti da Venera, za razliku od Marsa, na kojem je pronađena voda, ne ulijeva nikakve nade da na njoj ima života. Cijeli je, naime, planet beživotna pustinja.

Temperatura na njenoj površini iznosi oko 467 stupnjeva Celzija, no na čitavoj površini nalazi se duboki hlad jer se zbog gustog sloja oblaka ne vide ni sunce ni zvijezde. Atmosfera Venere je gotovo čisti ugljični dioksid, a tlak je 93 atmosfere, identičan onom u najvećim dubinama naših oceana.

Potpredsjednik Ruske akademije znanosti Lav Zeljonij smatra kako nova misija 'Venera-D' može istražiti fizičke pojave koje sada nisu poznate ljudima.

'U cijelom svijetu se još uvijek aktivno koriste podaci o tom planetu do kojih su došli sovjetski znanstvenici 1970-ih i 1980-ih', kaže Zeljonij, dodajući kako su još uvijek jedinstveni podaci s aerostata koji su svojevremeno letjeli kroz atmosferu Venere na visini od 50-55 kilometara.

Prvi kozmički aparat lansiran je u pravcu Venere u kolovozu 1970. godine, kada je međuplanetarna stanica 'Venera 7' prvi put bez oštećenja aterirala na ovaj planet. Drugi aparat, 'Venera 9', poslao je 1975. godine na Zemlju prve snimke s površine. Zatim je 1982. godine sonda 'Venera 13' poslala panoramske fotografije u boji i audiosnimke.

Akademik Zeljonij kaže da je u Rusiji već formirana zajednička radna skupina koja namjerava nastaviti tamo gdje su stali sovjetski konstruktori koji su 1985. godine uspjeli spustiti na površinu Venere aparat 'Vega 2', svojevrsni prototip 'Venere-D'.

'Rusiji je u interesu pozvati strane partnere da sudjeluju u ovakvim ekspedicijama, pogotovo znanstvenike iz SAD-a', uvjeren je Železnjakov, dodajući kako znanstvenici tek za desetak godina mogu napraviti aparat i sve što je potrebno za istraživanje Venere.

Po Železnjakovljevom mišljenju, suradnja Roskosmosa i NASA-e bit će isplativa i učinkovita. Prema njegovim riječima, ruski znanstvenici će obaviti posao vezan za stvaranje mobilnog istraživačkog centra na kozmičkom aparatu, a Amerikanci mogu osigurati izdržljivost tog aparata zahvaljujući novim materijalima koje su napravili, otpornim na agresivno djelovanje atmosfere drugih planeta.

NASA se zasad suzdržava od izravne potvrde svoga sudjelovanja u projektu, ali potvrđuje da su u tijeku pregovori o misiji s agencijom Roskosmos.