Većina poginulih ruskih vojnika u Ukrajini vrlo su mladi i siromašnog porijekla, a mnogi su pripadnici manjinskih etničkih skupina
Analitičari iz ministarstva obrane Ujedinjenog Kraljevstva vjeruju da je ruska vojska u tri mjeseca borbi izgubila ukupno vojnika koliko ih je poginulo u cijeloj desetogodišnjoj okupaciji Afganistana (1979.-1989.).
Smatraju da broj poginulih ruskih vojnika otkada je pokrenuta invazija na Ukrajinu 24. veljače nije manji od 15 tisuća.
Rusija je izrazito zatvorena u pogledu broja svojih vojnika koji su poginuli, navodeći 498 poginulih 2. ožujka i ažurirajući njihov broj na 1351 25. ožujka, bez dodatnih informacija od tada. Ukrajina procjenjuje broj poginulih ruskih vojnika na 27.000 i dok većina zapadnih izvora smatra taj broj pretjeranim, također misle da je višestruko veći od ruskih procjena.
U rijetkom priznanju potencijalnog značenja gubitaka, iako nije ulazio u bilo kakve brojke, Putin je odao počast poginulima na komemoraciji povodom Dana pobjede 9. svibnja.
'Klanjamo se pred našim suborcima koji su hrabro poginuli u pravednoj borbi, za Rusiju. Smrt svakog vojnika i časnika je uzrok tuge za nas i nenadoknadiv gubitak za najmilije', rekao je, najavljujući paket mjera za pomoć obiteljima ranjenih ili ubijenih.
Internetska stranica na ruskom jeziku Mediazona objavila je da je samo iz otvorenih izvora uspjela potvrditi smrt 2622 ruska vojnika do 20. svibnja.
Navodi se da je najveći udio ubijenih, pri čemu je spomenuta dob, bio među osobama od 21 do 23 godine, a 74 stradala nisu navršila ni 20 godina.
Regionalna analiza pokazala je da je većina mrtvih došla s juga Rusije, uključujući pretežno muslimansku regiju sjevernog Kavkaza, kao i središnji Sibir.
Zabilježeno je samo nekoliko smrtnih slučajeva vojnika iz Moskve i drugog po veličini grada, Sankt Peterburga, koji su znatno imućniji od ostatka Rusije. Najveći broj potvrđenih smrtnih slučajeva (159) odnosi se na vojnike iz muslimanske regije sjevernog Kavkaza u Dagestanu, a slijedi Burjatija, dom mongolske burjatske etničke skupine, u Sibiru (117).
Ovo može imati nekoliko mogućih objašnjenja, navode na Mediazoni. Demografija u tim regijama ima pozitivniji trend, pozitivan je odnos prema služenju vojnog roka (uz velik broj vojnih postrojbi smještenih u tim krajevima), uz niske plaće i stopu nezaposlenosti, što doprinosi tome da je vojska privlačna mladićima.
Većina izvještaja o smrti vojnika dolazi iz siromašnijih regija: ondje je prosječna plaća niža od one u Rusiji. Moskva i Sankt Peterburg, koji predstavljaju preko 12 posto stanovništva zemlje, gotovo se nikada ne spominju u tim izvješćima.
Najveći broj vojnika i časnika u kopnenim postrojbama dolazi iz malih gradova i sela Rusije. To je povezano sa socioekonomskim i, posljedično, obrazovnom stratifikacijom, rekao je Pavel Luzin, komentator online vijesti Riddle Russia, za AFP.
Istaknuo je i da su zahtjevi za služenje vojnog roka u pješaštvu relativno niski, a najbolji i obrazovani vojnici i budući časnici idu u druge rodove ruskih oružanih snaga, poput zračnih i svemirskih snaga, strateških raketnih snaga i mornarice. Lokalni mediji i kanali na Telegramu u Dagestanu, koji se godinama borio protiv islamističke pobune i jedna je od najsiromašnijih ruskih regija, puni su slika ožalošćenih rođaka koji primaju sućut državnih dužnosnika. U Burjatiji, kako navode na Mediazoni, mrtvi vojnici pokapaju se gotovo svaki dan.
Prvi ruski vojnik za kojeg je Moskva službeno potvrdila da je ubijen bio je Nurmagomed Gadžimagomedov, mladi Dagestanac za kojeg su državni mediji rekli da je poginuo spašavajući svoje kolege. Putin ga je posthumno odlikovao nagradom Heroja Rusije 4. ožujka.
Njegova smrt potaknula je Putina da javno oda počast ulozi neruskih etničkih skupina u napadu na Moskvu, rekavši da je 'ponosan što je dio ovog svijeta, ovog moćnog, snažnog i multinacionalnog naroda Rusije'.