Anđela Mužinić Vincetić igrala je odbojku do svoje 13. godine, kad su nakon prometne nesreće u Srinjinama, u kojoj je zadobila prijelom sedmog i osmog prsnog kralješka, njezine noge izgubile funkciju. Unatoč svim poteškoćama i izazova, večeras je, nakon srebra i bronce, postala zlatna na Paraolimpijskim igrama u Parizu
'Bila je nekakva rosulja. U selu prije mojih Srinjina, kroz koje uvijek prođem kada sam god doma, ulaskom u blagi zavoj zarotirali smo se, prešli u suprotni smjer i počeli ponirati u provaliju možda nekih pet, šest metara. Tada sam zatvorila oči. I kad smo počeli propadati, rekli su mi da smo se počeli svađati. Jer mi je kolegica koja je sjedila do mene počela vikati - daj se makni s mene. Rekla sam joj da se ne mogu dići, da ne osjećam noge. Na moju sreću, toga se ne sjećam, već su mi to kasnije pričali. Pa kažu da smo se poslije svađali i u kolima Hitne jer sam vikala da sam žedna i da mi moraju dati piti. Prvo čega se sjećam jest da sam se probudila na intenzivnoj u Draškovićevoj u Zagrebu. I prvo što sam tada rekla bilo je da moj trener nije brzo vozio. Jer zbilja nije divljao, niti brzo vozio. Ali eto, valjda se tako moralo dogoditi. Ali zašto, ne znam…', riječi su kojima je Anđela opisala najteži trenutak svog života u razgovoru za tportal prošlog studenog.
Cijela Anđelina obitelj je sportska, od tate i brata nogometaša do sestre rukometašice. Anđela se bavila odbojkom, a na oporavku u Varaždinskim Toplicama posjetila ju je Helena Dretar Karić, s kojom je osvojila brojne medalje, i upoznala je s parastolnim tenisom. Helena i obitelj imaju posebno mjesto u njezinom srcu.
'Moja majka Marija sa mnom je provela svaki dan rehabilitacije, od bolnice u Zagrebu do Varaždinskih toplica. Moj otac Željko svakog je vikenda putovao iz Splita u Varaždin da bi bio s nas dvije, barem vikendom dok nije radio. Podrška su mi bili i sestra, brat, njihove obitelji, cijela rodbina, moji prijatelji, prijatelji roditelja, nastavnici iz moje tadašnje osnovne škole. Ne može se ni opisati ni izračunati ta ljubav i podrška koju sam dobila, ljubav nije matematika', prisjeća se Mužinić Vincetić za Večernji.
Više o tome kako je došlo do toga da se počne baviti parastolnim tenisom, zašto je odbila nastupati za Englesku, kako je upoznala supruga Kristijana Vincetića, te što si još priželjkuje na privatnom planu, pročitajte u emotivnoj ispovijedi za tportal koju smo objavili prošlog studenog, dok se Anđela pripremala za Pariz. Pripreme su joj se, vidimo to i večeras, isplatile. Bravo Anđela!
Sve Anđeline medalje u parastolnom tenisu
PARAOLIMPIJSKE IGRE
Ekipno (s Helenom Dretar Karić)
srebro - Rio de Janeiro 2016.
bronca - Tokio 2020.
SVJETSKA PRVENSTVA
Pojedinačno
- srebro - Granada 2022.
- bronca - Laško 2018.
Ekipno (s Helenom Dretar Karić)
- srebro - Bratislava 2017.
- bronca - Peking 2014.
EUROPSKA PRVENSTVA
Pojedinačno - zlato - 2023. Sheffield
- srebro - 2017. Laško
- srebro - 2015. Vejle
- bronca - 2019. Helsingborg
-
Parovi (s Helenom Dretar Karić)
- zlato - 2023. Sheffield
-
Ekipno (s Helenom Dretar Karić)
- zlato - 2013. Lignano, 2015. Vejle, 2017. Laško, 2019. Helsingborg
- bronca - 2011. Split
-
Mješoviti parovi (s Tomislavom Špaljom)
- bronca - 2023. Sheffield