Prvi susreti putnika s gradovima u većini slučajeva odvijaju se na kolodvorima i u zračnim lukama. Ogledalo je to koje nerijetko govori i o tome kamo ste došli. I dok je u Europi prvi susret obično onaj sa željezničkim kolodvorom, jer je željeznica iz niza razloga najpraktičniji, a nerijetko i najbrži kopneni prijevoz, u Hrvatskoj je ona odavno samo za one željne avanture u vožnji brzinom puža te su putovanja prebačena na autobusne kolodvore i autobusni promet. No koronavirus je zaustavio i njih. S prvim danom proljeća obustavljen je autobusni promet pa je i najveći kolodvor u zemlji, zagrebački, morao staviti ključ u bravu.

>>> Stigle detaljne upute: Ovako ćemo se voziti u tramvajima, autobusima, vlakovima, trajektima

Nakon skoro pedeset dana u ponedjeljak je otvoren, a mi smo ga obišli danas nešto prije nego li će top s Griča označiti polovicu dana. U nešto više od sat vremena kolodvor su napustila tek četiri autobusa, isto toliko ih je i došlo, a putnika u svima bilo je toliko da bi svi, kada bi smjeli, mogli stati u jedan.

Nema čak ni onih kojima autobusi služe za najbržu dostavu robe. A u ovo vrijeme to su već ležaljke, suncobrani i ostala plažna galanterija za štandove diljem obale. Nema ni turista, uvjerenih da s kartom za Split mogu sjesti u bilo koji autobus samo zato što na njoj piše Zagreb-Split.

'Što da vam kažem? Vidite i sami. Nema ljudi. Ne znam je li strah ili nešto drugo, ali nema ljudi', kaže nam jedan vozač Čazmatransa, odbijajući se fotografirati.

Kolega mu Igor ističe da je kolodvor prazan i zato što svi prijevoznici još ne voze, a ovi koji voze - voze reducirano.

'Mjere su rigorozne, a prijevoznicima to nije isplativo. S maksimalno 22 putnika u autobusu to je nerentabilno. Zato neki još nisu ni upalili autobuse. Ne vidim smisla da su tramvaji krcati i tu se očito mjere ne mogu poštovati, a prijevoznicima su nametnuli striktne mjere', navodi i dodaje da nema ni međunarodnog prometa koji bi trebao krenuti tek prvim danom lipnja.

I dok neki putnici, vozači i kondukteri nose maske, drugi su odustali od toga. Nismo primijetili ni da netko vrši dezinfekciju ruku.

'Ako ću se razbolit, razbolit ću se. Nema ti tu pomoći. Evo, on mi je sad otkinija kartu i bili smo na manje od metra jedan od drugoga. Ako ja oli on ima koronu, džaba ti i maska i sve', pojašnjava nam stariji gospodin na putu za Šibenik te se u oblaku dima uključuje u naš razgovor sa šoferima, od kojih doznajemo i da je autobus iz Zadra jučer došao potpuno prazan.

'Vozite duhove', dodajem.

Kakvo je stanje u prometu, svjedoči i podatak da prema Splitu dnevno vozi tek šest autobusnih linija, a i pogled na autobusni, inače krcat parking, na kojem bude i više od 50 vozila, govori sve. Na njemu tek dva autobusa. Na dolaznom peronu ista slika. Nema studenata koji čekaju pakete, roditelja koji moraju na preglede u bolnice... Gospođa u mjenjačnici blago nezainteresirano tipka po mobitelu, a petorica taksista odbija komunikaciju s novinarskom ekipom.

'Puno ste nam štete nanijeli. Nećemo razgovarati s vama', poručuju. Fotoreporter i ja se samo blijedo gledamo i zaključujemo da s manjkom posla i nervoza raste.

Odlazimo u kolodvorsku zgradu, sablasno praznu. Na vrhu pokretnih stepenica dvojac koji ispija Badelove 'unučiće', na ulazu obavijest o Covidu-19, dezinficijens, a od trinaest šaltera otvorena su tek tri, četiri, plus nekolicina privatnih tvrtki. Ali pitanje je za koga.

'To se i ja pitam. Cijelo jutro prodala sam tri karte', govori nam jedna od prodavačica. Napominje kako se danas pita je li uopće trebalo zatvarati sve, ali i da razmišlja o tome kako je i sama preboljela koronu.

'I tako, čovjeku se svašta mota po glavi kad ima viška vremena', objašnjava nam smijući se i izražava nadu kako bi možda od idućeg tjedna sve moglo biti bolje iako ni sama ne zna zašto.

U kafićima sjede tek konobari i poneki šofer. Da posla nema, svjedoči i to da prodavačice iz fast fooda i kioska stoje u holu i razgovaraju. Prilazimo im, a one sliježu ramenima. Nisu od razgovora, tek Višnja Artuković iz Good Fooda dodaje da je posao slab.

'U svibnju ovdje vrvi od ljudi. Već počne sezona, bude i puno stranaca, a pogledajte sada. Nema nikog. Pitam se za koga valjam ovo tijesto. Ali nadajmo se da će se popraviti jer ako neće, onda neće biti dobro.' Napominje da kolodvor zatvara vrata u 22 sata i da se zna naći skitnica i pijanaca. Dok zapisujemo što nam govori, prilaze nam dvije prosjakinje tražeći koju kunu. Je li koronakriza i njih pogodila zato što je kolodvor bio zatvoren, nismo doznali jer sitnog nismo imali.

U čekaonicama, iz kojih ne možete na odlazne perone, a postavljene su trake koje onemogućavaju izlaz, tek jedan putnik i čistačica. Dobacujem kako je prazno i da vjerojatno nema posla, a ona dodaje kako ga za nju uvijek ima. Uvijek će se naći netko tko će baciti smeće izvan koša, a i kante valja redovno prazniti. Valjda će imati i za kim jer viđeno na kolodvoru ne daje nadu za ikakav optimizam.

Koliko je linija manje u odnosu na isti period prošle godine, koliko se karata manje dnevno prodaje danas u odnosu na svibanj 2019. godine, kao i koliki su gubici Autobusnog kolodvora izazvani epidemijom koronavirusa, pokušali smo doznati od direktora Luke Grabušića, ali bezuspješno. Na naš upit nije nam odgovoreno, kao ni na zahtjev da kratko porazgovaramo s njim.