Tragičan događaj u saveznoj državi Connecticut imao je dubokog odjeka i u Virginiji, gdje je 2007. na sveučilištu Virginia Tech došlo do najvećeg masovnog ubojstva u američkoj povijesti, potaknuvši tamošnju zajednicu da potraži načine za pomoć sugrađanima narušenog psihičkog zdravlja.

Kada je Joe Samaha čuo vijest o masakru na Virginia Techu, uhvatio se za glavu: tamo je studirala njegova kćer Reema

'Broj poginulih stalno je rastao, znao sam da nije dobro i rekao 'moram nazvati Reemu'', prisjeća se Samaha.

Reema se nije odazivala. Nju i 31 drugu osobu ubio je Seung-Hui Cho, i sam student na Virginia Techu, koji je na kraju i sebi oduzeo život.

Profesorica Lucinda Roy bila je njegova mentorica 2005. godine.

'Govorio je najtišim glasom koji ste ikada čuli. Kad bih ga upitala kako je, odgovarao bi 'Dobro sam', ali šapatom i trebalo mu je 20 sekundi da to kaže'.

Profesorici Roy tada nije bilo poznato da je Cho patio od anksioznog poremećaja zvanog selektivni mutizam. Osoba sa selektivnim mutizmom ne želi govoriti u određenim situacijama. Zbog toga je Cho često i bio predmetom poruge njegovih vršnjaka.

Profesorica Roy kaže da je nastojala pomoći Chou, ali bez uspjeha.

'Čak i danas, naši su savjetnici preopterećeni, na svakoga dolazi 1.750 studenata. To je omjer, to je presmiješno.'

Kongresmen iz Virginije Rob Krupicka želi biti siguran da do sličnog masakra neće više nikada doći, navodi VOA

'Umjesto da oružjem opremamo naše nastavnike, bolje bi ih, po mojem mišljenju, bilo opremiti znanjem i sredstvima za prepoznavanje mentalnih problema u njihovim školama.'

Krupicka je i dao prijedlog zakona kojim traži odobravanje sredstava u visini od dva i pol milijuna dolara za takvu obuku nastavnika u virginijskim školama. Okrenuo se programima koji su već pokazali rezultate, a na samom vrhu te liste vrlo brzo našao se program Mental Health First Aid.

Prva pomoć za mentalno bolesne program je koji u 12 sati predavanja donosi sve upozoravajuće znakove i faktore rizika za najčešće mentalne bolesti.

Predavačica Leslie Roberts kaže da se istim programom nastoji i otkloniti stigma koja često okružuje mentalne bolesti.

'To činimo tako što ljude učimo da se ne radi o tome da se student ne trudi dovoljno, nego da je u pitanju mozak koji ima svoju kemiju i da na fizičko-biokemijskoj razini ne funkcionira, ne pomaže osobi da živi životom kakvim bi ta osoba doista htjela živjeti.'

Polaznici programa uče i kako je teško onome koji čuje glasove razgovarati s nekime. Socijalna radnica Tianja Grant kaže da je na predavanjima naučila kako prepoznati kad je netko u krizi.

'Svatko od programa može imati koristi jer, na kraju, to će cijelu našu zajednicu učiniti sigurnijom.'

Za Joea Samahu, državno financiranje za ovu vrstu obuke korak je u pravom smjeru. 'Ili ćete platiti sada ili ćete platiti kasnije. Nažalost, mi plaćamo životima naše djece.'

Joe Samaha će, kako sam kaže, nastaviti raditi na podizanju svijesti o psihičkim bolestima i time kćeri koju je izgubio izboriti platformu za promjenu.