Pozamašan je i težak popis afera uz koje zasad samo mediji, ali ne još i institucije pravne države, vežu lik i djelo odbjeglog bivšeg premijera Ive Sanadera, kojemu se još povrh svega navedenog, čak možda kao najveći krimen, stavlja to što ama baš nikada, nijednom riječju, nije suvislo objasnio zašto je odlučio napustiti državno kormilo.

I zaploviti nekim drugim vodama, prvo domaćima, a onda i stranima, nakon što mu nije uspjela pobuna na HDZ-ovskom brodu. I evo ga sada opet tu, okruženog kamerama, jer makar govoriti zasad ne želi, ovisnosti o tome da bude u centru pažnje, čak i u ovim okolnostima, teško se riješiti. Pogotovo nakon tjedana nagađanja i uvjeravanja preko raznoraznih posrednika i intimusa da će se vratiti u Hrvatsku jer se nema čega bojati.

SANADER ĆE TEŠKO 'UMOČITI' OSTALE, A SAM OSTATI ČIST

'Sanader svojim povratkom i ponašanjem pokušava poslati poruku normaliteta, da je došao prema propisima odgovoriti na neka pitanja, ispuniti svoju dužnost bez straha i da je nakon toga njegova uloga gotova', smatra politički analitičar Višeslav Raos.

Javnost, naravno i oporba, ima velika očekivanja, ali ne bi se trebalo nadati spektaklima. 'Sanader će doći pred Istražno povjerenstvo za privatizaciju Ine u Saboru i vjerojatno kazati da su se odluke donosile kolektivno na razini predsjedništva HDZ-a i Vlade, a najzanimljiviji dio vjerojatno ćemo saznati tek naknadno, preko posrednika, jer bi dio njegovog svjedočenja mogao ostati tajan', podsjeća Raos.

Riječ je, naime, o ugovoru o plinskom osiguranju s kojega Vlada još nije skinula oznaku tajnosti pa tko god da o tome što govori, morao bi to činiti iza zatvorenih vrata. No pitanja će mu biti postavljana i o razdoblju od 2004. do 2009, kad se, između ostalog, prenosilo sedam posto Ininih dionica u Fond branitelja.

S obzirom da je njemu 2008. na čelu bila bivša Sanaderova desna ruka i zapisničarka, a danas premijerka Jadranka Kosor, nije bez osnove pitanje je li se nakon svega Sanader vratio doma jer 'najljepše je biti doma', ili bi možda ipak želio udijeliti neke dosad neznane informacije.

Raos upozorava da je 'tako nešto teško očekivati jer nije lako izvesti da Sanader 'umoči' sve ostale, a on izađe čist. Da to baš nije najbolja strategija, pokazalo se već u slučaju Damira Polančeca'.

Osim što su u međuvremenu obojica izbrisani iz HDZ-a, eto još sličnosti - neki mediji spominju da i Sanader, baš kao i Polančec, kani pisati knjigu u kojoj će objasniti stvari. Na to Raos samo kaže da 'iako mnogi bivši političari vole pisati, u slučaju Sanadera za to je još prerano, a osim toga, ne bi se smjelo dogoditi da pravosuđe ovisi o nečijim osobnim impresijama'.

AKO I UPALI SOCIJALIZACIJA POLITIČKE ODGOVORNOSTI, KAZNENE NEĆE

S druge strane, sad kad je Sanader konačno tu, kopka i pitanje je li moguće očekivati da bi možda mogao biti pozvan na razgovor kod glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića. 'Odgovor na to može dati samo Bajić koji to neće učiniti', kaže Raos, ali i dodaje 'da je jako važno dobro procijeniti u kojem su stadiju istrage, da ne bi došlo do blamaže USKOK-a i DORH-a. Na njima je velika odgovornost u smislu kvalitete istraga te brige o svjedocima, ukoliko bi se na njih odnosile kakve prijetnje'.

'Jer izostane li pravosudna odgovornost, ostat će samo politička i moralna, a takva, znamo to, u Hrvatskoj nije na cijeni', zaključuje Raos.

'Sanader će učiniti sve da socijalizira odgovornost, što se u slučaju one političke i može, ali je kaznena odgovornost individualna', kaže politički analitičar Davor Gjenero, dodajući da se 'on jednostavno morao vratiti jer ga Amerikanci ne bi štitili od krivičnog progona ukoliko bi do toga došlo, a cijela je priča s profesurom u SAD-u ionako samo reprizirani spin, poput onoga u slučaju Miomira Žužula'.

Dodaje da je, osim toga, 'Sanader svojim dečkima slao jednu vrlo neugodnu poruku – vi ste u pritvoru, a ja sam 'preko' i miran. Ovo je sada i poruka Mladenu Barišiću - 'nisam te ostavio, nemoj se baviti zbornim pjevanjem'.

'Sam Sanader više nema manevarskog prostora, nema svojih ljudi, teško da bi mogao utjecati na istrage i toga je svjestan, pa zato sad provodi politiku smanjenja štete, pogotovo nakon što se precijenio i krivo procijenio situaciju 1. srpnja 2009. te 3. siječnja 2010. Sada bi eventualno mogao sklapati nekakve ad hoc koalicije', no i to je, zaključuje Gjenero, 'samo dio gubitničke strategije, i Sanader to zna'.