Sanader je ukinutom presudom osuđen zbog ratnog profiterstva jer jer je sredinom 90-ih kao zamjenik ministra vanjskih poslova primio proviziju od austrijske Hypo banke koja je Hrvatskoj dala kredit za kupnju zgrada diplomatskih predstavništava, a on je od početka poricao sve što mu se stavlja na teret.

U prvoj presudi bivšem premijeru i predsjedniku HDZ-a Sanader je, osim za ratno profiterstvo, bio osuđen i za primanje mita od mađarskog Mola, a kaznu od 10 godina Vrhovni sud je smanjio na osam i pol godina. Postupci su u međuvremenu razdvojeni, a u slučaju Ina-Mol Sanaderu bi se trebalo suditi zajedno s, hrvatskom pravosuđu nedostupnim, dikretorom Mola Zsoltom Hernadijem.

Novo suđenje u slučaju Hypo na zagrebačkom Županijskom sudu vodit će sutkinja Jasna Galešić, koja je za četvrtak zakazala pripremno ročište na kojem bi se trebao odrediti i datum početka glavne rasprave na kojoj će Sanaderu ponovno biti pročitana Uskokova optužnica za ratno profiterstvo, a on će se još jednom očitovati o krivnji.

Ukinuta presuda Sanaderu bila je ujedno i prva presuda za ratno profiterstvo donesena nakon ustavne odluke o nezastarjevanju takvih kaznenih djela, no Ustavni ju je sud ipak ukinuo uz zaključak da Županijski i Vrhovni sud nisu utvrdili je li Sanaderu nastupila zastara kada je optužen te da su povrijedili pravilo primjene blažeg zakona.

Ustavni je sud pritom naglasio kako nije nadležan odlučivati o Sanaderovoj krivnji, jer to mogu učiniti samo kazneni sudovi, već jesu li u prvom suđenju nekada najmoćnijem hrvatskom političaru bili poštovani zakonski okviri te "osigurana sva jamstva pravičnog suđenja i svi mehanizmi pravne zaštite'.

Vezano uz pitanje zastare Ustavni sud je zaključio da ni jedan niži sud nije ispitao jesu li zlouporabe položaja i ovlasti za koje je Sanader osuđen u slučaju Hypo bila u zastari kada je promjenama Ustava donesena odredba o nezastarijevanju ratnog profiterstva. Time su 'propustili utvrditi je li uopće postojala pravna mogućnost kaznenog progona, suđenja i penalizacije podnositelja za slučaj Hypo' jer da je na dan spomenutih promjena Ustava za temeljno nedjelo nastupila zastara 'ne bi bilo pravne mogućnosti kaznenog progona za kazneno djelo ratnog profiterstva'.

Dodaju i da oba suda nisu ispitala jesu li u slučaju Hypo ostvarena 'nesrazmjerna' imovinska korist kao rezultat svjesnog iskorištavanja ratnog stanja koja, među ostalim, 'čini bitno obilježje kaznenog djela ratnog profiterstva'.

Podsjetili su pritom i na Ustavne odredbe, ali i opće pravilo materijalnog kaznenog prava da se prema počinitelju primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.