Svi hrvatski državljani, po uvjetima propisanima Zakonom o putnim ispravama, imaju pravo na putnu ispravu. Međutim, neki od njih imaju pravo na diplomatsku putovnicu, a neki od tih nekih to pravo ne gube čak ni onda kad uz njihove titule obavezno stoji 'bivši'.

Jedan od takvih je i Ivo Sanader, no kao što je već istaknuto, premda u džepu ima diplomatsku putovnicu, ona ga ne spašava od možebitnog kaznenog progona, ali mu ipak daje svojevrsnu formalnu težinu.

Pitanje je, međutim, bez obzira bio to Ivo Sanader, Pero Perić ili Ivana Ivanić, zašto bi bilo tko imao pravo na diplomatsku putovnicu i to čini se bez ograničenja trajanja?

U izmijenjenom i dopunjenom Zakonu o putnim ispravama hrvatskih državljana, prema članku 9.i, 'pravo na diplomatsku ili službenu putovnicu prestaje kada prestanu postojati uvjeti predviđeni ovim Zakonom na temelju kojih je nositelj ostvario pravo na putovnicu, osim predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske'.

Po prestanku prava na diplomatsku ili službenu putovnicu, nadležno državno tijelo dužno je vratiti izdanu diplomatsku ili službenu putovnicu radi poništenja.

Ukoliko povrat diplomatske ili službene putovnice ne bude izvršen u roku od 60 dana od dana kad su prestali postojati uvjeti predviđeni ovim zakonom na temelju kojih je nositelj ostvario pravo na diplomatsku ili službenu putovnicu, Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija može takvu diplomatsku ili službenu putovnicu proglasiti nevažećom po službenoj dužnosti, o trošku nadležnog državnog tijela po čijem je zahtjevu diplomatska ili službena putovnica izdana.

Međutim, iz ovih zakonskih odredbi vidljivo je da tu roka nema, na što upozorava i profesor Fakulteta političkih znanosti Damir Grubiša, koji kaže da je 'riječ o nepreciznoj zakonskoj odredbi koju bi svakako trebalo mijenjati i ograničiti to pravo'.

Da je 'riječ o pravu, a ne privilegiji', ističe bivši ministar vanjskih poslova Tonino Picula, ali ni njemu nije jasno 'zašto ono nema jasno određen zakonski rok u kojem vrijedi'.

Grubiši se čini da je ta 'odredba namjerno takva nejasna te da bi trebalo svakako odrediti neke uvjete poput prestanka dužnosti ili propitivanja nečije kaznene odgovornosti ili na neki drugi način, po kojima diplomatske putovnice ni oni kojima je to sada omogućeno ne bi mogli imati'.

Za to jednostavno nema razloga, jer kako objašnjava Picula, 'kad vam prestane dužnost, nemate više ni vozača, ni zaštitu, pa zašto biste imali diplomatsku putovnicu kada više niste dio tog korpusa'.

U tom smjeru razmišlja i bivši veleposlanik u SAD-u Ivan Grdešić, koji kaže da njemu osobno diplomatska putovnica i 'nije pričinjavala nikakve posebno ugodnosti', dapače da je bio sretan kada je se riješio.

Na pitanja ima li ova odredba ipak neko trajanje i razmišljaju li o njezinom jasnijem određenju, iz Ministarstva vanjskih poslova i vanjskih integracija do zaključenja ovog teksta nismo dobili odgovore. Ili jesmo, ako se ovo može smatrati odgovorom: 'Slijedom Vašeg upita možemo Vas izvijestiti kako, sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o putnim ispravama hrvatskih državljana, a koji je stupio na snagu 29. lipnja 2009. godine, pravo na diplomatsku ili službenu putovnicu prestaje onda kada prestanu postojati uvjeti predviđeni ovim Zakonom na temelju kojih je nositelj ostvario pravo na putovnicu, osim predsjedniku Republike Hrvatske, predsjedniku Hrvatskoga sabora i predsjedniku Vlade Republike Hrvatske'.

TKO SVE MOŽE DO DIPLOMATSKIH PUTOVNICA?

Diplomatska putovnica izdaje se predsjedniku Republike Hrvatske i članovima njegove uže obitelji neovisno o svrsi putovanja, a slično vrijedi i za predsjednika te potpredsjednike Sabora, predsjednika Vlade te potpredsjednike Vlade i ministre te predstojnika Ureda predsjednika RH.

Ona se može, ali samo za potrebe službenog putovanja u inozemstvo, između ostalog, izdati i predstojniku Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, načelniku Glavnog stožera Oružanih snaga, predsjedniku Ustavnog i Vrhovnog suda, guverneru Hrvatske narodne banke, glavnom državnom revizoru, ravnatelju Sigurnosne obavještajne agencije, glavnom državnom odvjetniku, saborskim zastupnicima, ustavnim sucima te predsjedniku Upravnog suda, dužnosnicima u Uredu predsjednika Republike i Protokolu Predsjednika koje imenuje predsjednik Republike.

Tu su i pučki pravobranitelj, državni tajnici ministarstava i središnjih državnih ureda, tajnici Sabora i Vlade te tajnici u ministarstvima i ravnatelji u ministarstvima te državnim upravnim organizacijama, gradonačelnik Grada Zagreba, predsjednik Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske obrtničke komore te savjetnici predsjednika Vlade.

S obzirom da popis tu ne staje, čini se da bi bilo lakše prebrojiti one koji nemaju mogućnost za dobivanje diplomatske putovnice, no bilo kako bilo - nije li se na kraju ipak najljepše vratiti doma?